Dugovječnije biljke koje ne zahtijevaju puno brige

Iako u vrtu uvijek ima posla, postoje trenuci kada u njemu jednostavno želimo posve opušteno uživati, promatrati ga i razmišljati o njegovu izgledu i najvažnijim stanovnicima – biljkama. Biljke su živa bića koja rastu i razvijaju se, pa bio vrt velik ili malen, on je uvijek dinamična cjelina koja se cijele godine mijenja ovisno o godišnjim dobima, vremenskim prilikama i utjecaju čovjeka.

Osim što rastu i mijenjaju izgled, neke biljke i ugibaju pa se time može promijeniti cjelokupan izgled vrta. Tako se prema novonastalim prilikama može ukazati potreba za promjenom koja se ne mora odnositi samo na orezivanje i održavanje postojećih biljaka već i na sadnju nekih novih – prema našim željama i prilikama u vrtu.

Možda nemamo dovoljno vremena da se brinemo o zahtjevnim jednogodišnjim biljkama pa tražimo rješenje koje će biti dugoročnije, a ujedno će i lijepo izgledati. Kako je izbor biljaka golem, možemo odabrati dugovječnije biljke koje neće trebati toliko njegovati. U tim slučajevima svakako razmislimo o trajnicama jer su većina njih vrlo zahvalne biljke koje se itekako mogu uklopiti u svaki vrt.

Nemaju deblo, krupne grane ni plodove

U svijetu biljaka trajnice su veoma širok pojam koji nas može zbuniti jer sama riječ govori o tome da bi to trebale biti dugovječne biljke. One to i jesu, no trebamo razlikovati o kojim je vrstama riječ. Naime, među drvećem, voćkama i grmovima također ima veoma dugovječnih primjeraka, ali u hortikulturi to su zasebne skupine koje nemaju odlike spomenutih biljaka.

Trajnicama se smatra golema skupina biljaka ukrasnih obilježja, no nemaju deblo i krupne grane te se uglavnom ne uzgajaju zbog jestivih plodova. Životni im je vijek dulji od dvije godine, a u mnogih je to vrsta još i mnogo dulje – nekoliko desetaka godina. Gledajući botanički, priča se može dodatno zakomplicirati: neke predivne vrste bogate cvatnje koje smatramo jednogodišnjima – primjerice, mnoge vrste kojima od proljeća do jeseni ukrašavamo vrtove i balkone – ugibaju s prvim mrazovima, a u svojoj su domovini trajnice (pelargonije, surfinije, begonije…).

Iz našeg podneblja

Možemo ih sačuvati jedino ako ih spremimo u kuću. Također, kod nas zeljaste trajnice zimi izgube nadzemni dio, a u proljeće ponovo počinju rasti. To se u toplijim krajevima ne događa; mnoge biljke jednostavno rastu cijele godine i nemaju razdoblje mirovanja. Isto se odnosi i na lukovičaste i gomoljaste ukrasne biljke koje su također trajnice, poput amarilisa, ciklama, dalija, ljiljana, sunovrata, tulipana, ukrasnoga luka, zumbula…

Ipak, zbog skladišnih podzemnih organa (gomolja, rizoma ili lukovica), načina njege i sadnje, zasebna su skupina. No da previše ne zakompliciramo ionako složenu podjelu, usredotočimo se na naše podneblje i njemu prikladne podjele koje će nam pomoći da lakše odaberemo biljke prema svojim potrebama i ukusu.

Naravno, ovaj članak samo je kratak uvod i pregled raznovrsnog svijeta trajnica jer o njima su napisane cijele knjige. Svakako ćemo trebati proučiti pojedine vrste kako bismo im odabrali najbolje mjesto i pružili najbolju moguću njegu da bi nam one u konačnici višestruko uzvratile bujnim rastom, zdravljem i prekrasnim izgledom tijekom dugog niza godina.

Imaju mnogo više prednosti nego nedostataka

Za sadnju trajnica možemo se odlučiti u mnogim slučajevima jer imaju puno više prednosti nego nedostataka. Možda im je jedini nedostatak uglavnom jednokratna i ne odviše duga cvatnja, no kada se to dogodi, cvjetova je mnogo i svakako uljepšavaju prizor bilo kojeg dijela vrta.

No u preostalom dijelu godine dopunjuju prazne dijelove vrta jer neke vrste mogu imati izrazito lijepe listove, ali i cjelokupan izgled – gotovo cijele godine. Inspiraciju možemo potražiti i u prirodi. Promotrimo malo kako biljke rastu: neke vole vlažno tlo i potpunu sjenu, šumski rub, livadu, posve osunčano i suho mjesto, položaj neposredno uz vodu, a neke biljke rastu čak i u samoj vodi...

Tako i u našem vrtu ima raznih mjesta i položaja koji pružaju raznovrsne uvjete. Stoga, s malo planiranja pomoću trajnica možemo složiti skladnu cjelinu koja ne samo što će nas podsjećati na posve prirodan krajobraz nego ćemo stvoriti skladnu zajednicu koja će dobro funkcionirati i međusobno stvarati povoljne uvjete za rast i razvoj svih stanovnika. Usto, nije naodmet spomenuti i neke samonikle vrste koje se prekrasno uklapaju u prirodne vrtove kao podrast ispod drveća i grmova. To su đurđica (Convallaria majalis) i kopitnjak (Asarum europaeum).

Podjela

U posve sjenovitim uvjetima predivno će izgledati razne vrste otpornih paprati i mahovina. Korisno je znati da iznimno dobro podnose sušu razni kultivari čuvarkuća (Sempervivum tectorum) i žednjaka (Sedum sp.). One su izvrsne i za sadnju u malene, skučene posude.

Podjela trajnica može biti raznovrsna: prema godišnjim dobima u kojima su najzanimljivije (cvjetovi, listovi...), prema visini ili prema tome zadržavaju li se iznad tla i zimi. Zeljaste trajnice nakon pojave prvih mrazova odbacuju listove i stabljike, no korijen im ne odumire. Tako ćemo s nestrpljenjem čekati proljeće kada će mladice proviriti iz zemlje i ponovo nas razveseliti. Drvenaste trajnice imaju odrvenjele grančice koje na biljci ostaju i zimi; neke su od njih listopadne, djelomično listopadne ili vazdazelene.

Vrijeme za sadnju

Za bilo koju vrstu biljaka veoma je važna odlika visina pa ćemo ugrubo navesti neke vrste.
Srednje i visoke trajnice:
• biljke za osunčana mjesta: afrički ljiljani (Agapanthus umbellatus), božuri (Paeonia sp.), bradate perunike (Iris sp.), gailardije (Gaillardia sp), karanfili (Dianthus sp.), krizanteme (Chrysanthemum sp.), pampas trave (Cortaderia selloana), plamenci (Phlox paniculata), pupavice (Rudbeckia sp.), tritome (Kniphofia sp.), vrtni stolisnici (Achillea sp.), zvjezdani (Aster sp.), žednjaci (Sedum sp.)…
• biljke za djelomično sjenovita mjesta: astilbe (Astilbe arendsii), bergenije (Bergenia cordifolia), graničice (Hemerocalis sp.), hoste (Hosta sp.), iglice (Geranium sp.), jedići (Aconitum sp.), koraljni zvončići (Heuchera sp.), kozje bradice (Aruncus sp.), pakujci (Aquilegia vulgaris), srdašca (Dicentra spectabilis), vrkute (Alchemilla sp.), vučjaci (Lupinus sp.)...

Niske, jastučaste trajnice:
• Bogatu cvatnju u proljeće imaju: babosvilke (Armeria maritima), gušarke (Arabis sp.), jastučci (Aubrieta deltoidea), jastučasti plamenci (Phlox subulata), kamenike (Saxifraga aizoon), klinčići (Dianthus sp.), rošci (Cerastium tomentosum), sniješci (Iberis sempervirens), protivci (Lysimachia nummularia), tarice (Alyssum saxatile)...

Među trajnicama ima i korisnih vrsta kao što su začinske i ljekovite biljke, a zanimljivo je i to što ih krase ukrasne odlike, pa ih možemo dodati i u postojeće nasade u kombinaciji sa svim ostalim vrstama biljaka: od drveća i grmova do jednogodišnjega cvijeća. Možemo ih posaditi na posebno uređenu začinsku gredicu, u povrtnjak i posude ali i među ostale ukrasne biljke.

Navodimo najvažnije: kadulja (Salvia officinalis), koromač (Foeniculum vulgare), ljupčac (Levisticum officinale), majčina dušica i timijan (Thymus sp.), matičnjak (Melissa officinalis), metvica (Mentha sp.), origano (Origanum vulgare), vlasac (Allium schoenoprasum)...

Možemo ih saditi čitave godine

Iako su najpovoljnija razdoblja za sadnju kraj zime i početak proljeća te od kraja ljeta do kraja jeseni, trajnice možemo saditi gotovo cijele godine, osobito one koje su rasle u posudama. Pri sadnji razrahlimo tlo, iskopamo rupu ponešto veću od samoga korijena te prije sadnje dodamo gnojivo i/ili razgrađeni stajski gnoj i kompost. Dok se biljke ne utvrde, redovito ih zalijevamo da se ne bi isušile.

O razmnožavanju trajnica možemo ukratko reći da ih se u manjem broju slučajeva može uzgojiti iz sjemena, no najveći broj vrsta najlakše se i najbrže razmnožava dijeljenjem odraslih biljaka. Najbolje vrijeme za to je razdoblje nakon cvjetanja, jesen i kraj zime. Ovisno o vrsti biljke, neki se primjerci mogu uzgojiti i pomoću reznica.