Smjena toplih i hladnih dana, sunca i kiše, magle i poneke pahulje snijega samo potiču nervozu i nestrpljivost u nadi da će proljeće napokon stići, pokazati se u svoj svojoj raskoši i, naravno, probuditi nas iz letargije i depresije koja nas sve više i sve jasnije obuzima. Ali to su samo puste želje. Realnost koja nas očekuje nije ni najmanje bajkovita. Pred nama su nažalost još najmanje dva promjenjiva i tmurna mjeseca, u kojima se možemo osjećati još gore, naravno ako se ne probudimo i ne uzmemo stvar u svoje ruke. Jedan je budistički svećenik rekao kako je svijet priča koju čovjek stalno mora pisati ispočetka jer će inače umrijeti od dosade i živjeti samo živote svojih predaka.

Na tržnici

Nakon dugo vremena, prije nekoliko dana ugrabila sam malo vremena i rano ujutro, baš kako to ja volim, uputila se na tržnicu. Bio je radni dan i osim prodavača koji su još slagali robu po klupama, nije bilo mnogo ljudi. Tek pokoji prolaznik kupio bi nešto i odjurio da ne zakasni na posao. Ja sam sve to promatrala, uživala u obilju ponude i bauljala između štandova tko zna koliko, sve dok nisam shvatila da sam kružeći tržnicom čula već treći put ponudu istog prodavača koji mi je, misleći da baš nisam pri sebi, pokušao ipak prodati te svoje prekrasne naranče.

Pred mojim su se očima izmjenjivale gomile glavica salate, koje su prelazile u crvene glavice radiča, pa se opet pretapale u rotkvice, mladi luk i smeđe krumpire. S drugog su štanda kao kontrapunkt stajale crvene paprike i narančaste buče, ljubičaste glavice luka i žuti limuni. Kakvo obilje, i to tu nama na dohvat ruke. Kakva raskoš u mješavini boja mirisa i zvukova. Ljudi koji se trude komunicirati i prodavati svoje proizvode, a oni drugi pak dobiti najbolje što mogu za ono što su platili. Kakav mali ritual koji tako rijetko prakticiramo.

Suha kisela naranča

Kad sam se vratila kući s torbom punom povrća i voća, sjela sam još onako obučena u fotelju i gledajući kroz prozor razmišljala samo o jednome. Kako to da uz tako predivne plodove i takvo obilje mi i dalje hranimo depresiju i ne radujemo se životu. Koja je to snaga koja bi nas mogla trgnuti iz tog bunila? Dok sam tako razmišljala, počela sam guliti prelijepu naranču i, ne gledajući što radim, stavila krišku u usta. I tu sam se iznenada probudila, ali ne od ugode, nego od šoka, jer ništa tako odvratno već odavno nisam probala.

Naranča je bila suha kao barut, gorka, a to malo soka što je ostao u njoj bilo je kisleo poput limete – od njega su me samo pekla usta. Ili se moj okus promijenio ili naranče više nisu iste. I brokula koju sam taj dan skuhala nije se mogla sakriti iza domaćeg maslinova ulja. Trpka i nekako neprivlačna, ostala je u zdjeli sve do večeri kad sam je napokon bacila u smeće. Shvatila sam da se moj ukus promijenio. Uzgajajući organsko povrće u svome vrtu jednostavno sam se naviknula na neke sasvim drukčije okuse. Povrće iz mog vrta ne samo da je superiornije okusom nego je i energetski mnogo snažnije.PageBreak

kornelija
Nino Šoštarić kornelija
Nekoliko plastičnih posudica, vreća supstrata i malo vode

No kako smo moj vrt i ja udaljeni 50-ak kilometara jedan od drugoga i nije mi baš pri ruci svaki dan ubrati svježe zimsko povrće poput kelja, poriluka, mrkve, matovilca ili potočarke, odlučila sam dio uzgoja preseliti u svoj dom. Na brzinu sam pregledala ostatke sjemena koje je zaostalo nakon prošlogodišnje sezone i shvatila da ga uvijek ionako imam previše. Nisam više oklijevala. Začas sam pripremila sve što mi treba, nekoliko plastičnih posudica za čuvanje hrane, vreću supstrata za sadnju i malo vode. S veseljem sam započela sjetvu u te male posudice, velike upravo toliko da stanu na moju prozorsku dasku i upravo toliko da svaka proizvede jedan tanjur svježeg povrća.

Sijala sam gusto, na vlažnu podlogu, pokrivajući sjeme tek tankim slojem supstrata koji sam potom prekrila prozirnom folijom za čuvanje hrane. To je stari trik kojim se omogućuje zadržavanje vlage u području oko sjemena, a time i brže klijanje. I naravno, da vlage ne bi bio previše, svaku sam posudicu prethodno izbušila kako bih osigurala otjecanje suvišne vode. Mislila sam i na prozorsku dasku, pa sam poklopce od plastičnih posudica iskoristila kao tanjuriće, smjestivši ih s unutarnje strane prozora, i tako zaokružila cijelu ovu priču.

Odličan izvor klorofila i likopena te vitamina i enzima

No priča o uzgoju povrća na prozorskoj dasci ne bi bila nimalo zanimljiva kada bi moj cilj bio uzgoj presadnica koje su namijenjene sadnji u vrt. Naprotiv, moj je cilj bio uzgojiti tzv. mikropovrće. Da budem jasnija, govorit ću vrtlarskim jezikom i reći kako je ovdje riječ o biljkama koje su manje od presadnica i veće od klica. Zahvaljujući tomu, nutritivna vrijednost te faze objedinjuje i energiju klica i vitamine kojima su bogati zeleni listovi.

Oni nose u sebi izvor života koji hrani naš planet, a time i naša tijela. Posebno su vrijedni u ovo doba godine jer se pojavljuju u mnoštvu boja i oblika, od crvenkastih listova radiča ili cikle, do svih nijansi zelenog povrća poput salate, matovilca, špinata, rikole. Vjerojatno nije teško zamisliti svjež, hrskavi okus spomenutih vrsta, no posebno iznenađuju kupušnjače, koje su najukusnije upravo kada njihova veličine ne prelazi više od nekoliko centimetara. Da bi toliko izrasle, potrebno im je od tri do četiri tjedna.

Mikropovrće odličan je izvor dva važna fitoelementa: klorofila i likopena. Podržava detoksikaciju i izlučivanje teških metala, pesticida i drugih toksina. No ono istodobno sadržava visoku koncentraciju vitamina, minerala, proteina, aminokiselina, enzima, koenzima i, naravno, vlakana. Na taj način, putem malih količina hrane naša tijela dobit će mnogo hranjivih tvari. Ima li boljeg načina da izbjegnemo depresiju i vratimo snagu i volju za novim životom?