Samoniklo bilje - naučite ubrati svoj ručak

Šuma - besplatna veletržnica

Životna strast

„Šetnja šumom oblik je terapije koji zaokuplja sva osjetila“, priča Stipe, a ja se trudim gledati prirodu njegovim očima. „Cvijeće možete kušati, mirisati, gledati, dodirivati, čak i slušati. Kad vidim livadu punu cvijeća, meni to izgleda kao simfonijski orkestar koji poziva na veselje i ples. Sada zamislite da barem dio toga prenesete na svoj stol. Poznata izreka kaže: ‘Ono si što jedeš.’ Meni se sviđa ideja da budem kao cvijet!“

Ponesena njegovim oduševljenjem i zanosom počinjem otkrivati kada je i kako počela njegova avantura s cvijećem na tanjuru. Po struci inženjer brodostrojarstva, Stipe Kristić se prije 17 godina počeo baviti branjem i konzumacijom bilja i cvijeća, ali njegova se ljubav prema biljkama rodila još u djetinjstvu.

„U najranijem djetinjstvu živio sam na periferiji Rijeke. Šuma je djeci bila mjesto igre i boravka pa smo svakodnevno u susjedstvu skupljali šparoge, kupine, drenjine, divlji šipak i nosili ih kući da mame od njih prave džemove i sokove. Potkraj 90-ih upoznao sam vrsnog travara podrijetlom iz BiH i u druženju s njim sazrela je moja znatiželja i zainteresiranost za tu temu. Moja 'zelena' priča nije potaknuta nekom bolešću, već željom za drukčijim stilom života u kojem mi odlasci u prirodu postaju svakodnevica, a učenje i studiranje bilja životna strast.“

Ubrati ručak

S tim je naumom osnovao udrugu Zeleni Mig kojom želi potaknuti zdraviji način života, a time i zdravije društvo općenito. Njegove radionice „Idem, jedem, berem“, koje se održavaju u Primorsko-goranskoj županiji, izgledaju baš ovako kako mi provodimo dan. U učenju i igri pronalaženja jestivog bilja da bi na kraju uslijedila zaslužena gozba – priprema pet, šest jela s namirnicama koje se usput pronađu i uberu.

Polaznike radionice Stipe Kristić prije svega uči kako prepoznati biljke. „To su prvi koraci kada se uče razlike između jestivih i otrovnih biljaka. Naglasak je na desetak najčešćih, lako prepoznatljivih i po mogućnosti najukusnijih biljaka. To je slično učenju abecede prije samog čitanja.“

S obzirom na to da sam dijete iz grada, sporo napredujem. Od divljeg, samoniklog cvijeća u toj džungli zelenila gotovo ništa ne uspijevam imenovati. Stipe me umiruje riječima da je potrebno dosta proučavanja kako bih mogla sama prošetati šumom i „ubrati“ ručak. Odaje mi mnoga stara i zagubljena znanja o prirodi, među ostalim da se uz listove jaglaca može jesti i cvijet.

„Jaglac je bogat vitaminom C i odlična je proljetna salata. Može se pripremati sirov, kao dodatak salati ili raznim varivima.“ Iako mnogo toga zna o jestivoj botanici, priznaje da tijekom dugogodišnjeg eksperimentiranja nije uvijek bio uspješan. Prva jela od podbjela, koji je prilično egzotična okusa, završavala su kao obrok galebova sve dok mu se osjetilo okusa nije priviknulo i dok nije shvatio da je koristio prevelike količine tog aromatičnog cvijeta.

Nagrada za sva osjetila

„Kad upoznate barem malo bilja, proljetna šetnja šumom postaje prava avantura, a kada naučite kako pojedinu biljku pripremiti na lijep i prirodan način, obogatili ste svoj život jer svaka biljka ima svoj miris i okus i jelu daje posebnu draž.“ Nakon nekoliko sati provedenih u prepoznavanju i branju biljaka, gladni od svježega šumskog zraka, počeli smo pripremati ručak - obrok od boražine, bazge i kostriša.

„Cijela ideja cvijeća na tanjuru temelji se na tomu da nas ono što jedemo razveseli i potakne na pozitivno razmišljanje, da nam priprema hrane bude zabava i igra, a konzumacija nagrada za naša osjetila“, predano mi objašnjava Stipe Kristić dok su mi okusni pupoljci zauzeti detektiranjem posve novih kulinarskih čarolija.