Zanzibar: Više od tropskog raja

Gdje Afrika susreće Bliski istok...

Ovo je tropsko utočište dugo bilo neovisna afrička država, ali je nakon ujedinjenja s kopnenom Tanganjikom u Ujedinjenu Republiku Tanzaniju (ime nastalo spajanjem prvih slogova riječi Tanganjika i Zanzibar) 1964. godine, zadržalo regionalnu autonomiju. Okupan tirkiznoplavim morem, ovaj afrički dragulj u kojem se miješa arapska, afrička i portugalska kultura, mami sve više turista i avanturista jer sami nazivi: Stone Town, Zanzibar, Tanzanija, Afrika u sebi već imaju neku magnetnu privlačnost, barem meni.

Avanturistički duh

Na putovanje sam, kao i dosad, krenula u vlastitoj organizaciji, što znači da nisam imala unaprijed utvrđen plan gdje ću spavati i koliko ću ostati. Nekima je to odraz avanturističkog duha, no meni je to prirodno i ne znam drugačije. U svakom slučaju, životom me vode osjećaji, a mislim da energija s kojom krećemo na neko putovanje utječe na to kako će se stvari odvijati. Zbog toga na putovanja idem čista srca, otvorena duha, spremna prepustiti im se s puno povjerenja i bez predrasuda.

Iako je prošlo više od godinu dana od ovog putovanja, osjećam da tek s ove distance mogu biti potpuno svjesna koliko mi je taj put bio važan na emotivnom, osobnom, poslovnom i duhovnom polju. Još se ne mogu odlučiti je li na mene jači dojam ostavilo ono što je vidljivo okom ili dušom.

Ja sam njemu ostavila dio svoje duše

Začini koji mirišu na ulicama Stone Towna, Gujarati (umjetnički izrezbarena drvena vrata s mjedenim ukrasima i ornamentima punim simbolike, kao jedno od glavnih obilježja grada), boje i šarenilo tržnica i ulica u usporedbi s jednostavnošću tirkiznog oceana... Dani bez obuvanja obuće, osjećaj bosih nogu na bijelom pijesku, nasmijana djeca koja, sa zaraznim entuzijazmom, bosa igraju nogomet na plaži...

Skupljanje školjki koje svojim oblicima, bojama i raznolikošću krase svaku plažu i gotovo ne dopuštaju pogledu da se uzdigne prema oceanu... Druženje s divovskim kornjačama, majmunima i spašavanje crvene morske zvijezde... Sve to dao mi je Zanzibar, a ja sam njemu, zauzvrat, ostavila dio svoje duše po koji ću se vraćati kad god me pozove.

Otoci začina

Nije lako opisati dojam koji je na mene ostavio ovaj otok jer, što god  napišem, imam osjećaj da mu dugujem više. Tako je i ovaj zapis samo pokušaj da prenesem dio magije kojom me je začarao. Tamo je sve bilo po mojoj mjeri, a čini mi se kako to nije samo subjektivni osjećaj jer ondje zaista svatko može pronaći nešto svoje.

Počevši od predivnih plaža uz Indijski ocean na sjeveru i uzbudljivih valova koje krasi šarenilo kite-surfera na istoku do nevjerojatno zanimljivih posjeta plantažama začina u središnjem dijelu otoka,  gdje možete saznati kako rastu papar, cimet, kardamom, vanilija...

Zanzibarski su otoci, naime, poznati i kao otoci začina jer se tijekom povijesti ovdje živjelo od njihovog uzgoja i trgovine, a danas je upoznavanje s ljekovitim svojstvima začina, kao i kušanje ukusnoga i netom ubranoga tropskoga voća, jedna od glavnih turističkih atrakcija.

Magija koja opija za cijeli život

Za one s više avanturističkog duha, na jugu otoka organizira se potraga za dupinima. Iako se za taj jedinstveni događaj treba ustati prije svitanja, vrlo lako se razbudite kad osjetite atmo­sferu kojom odiše mjesto s kojeg se kreće u potragu. Ribarski čamci koji su u jednom trenutku u vodi, a već za nekoliko sati nasukani na pijesak zaista su nezaboravan prizor.

Dupini se smatraju najdruštvenijim bićima, ali to ne znači da će svakoga tko se upusti u ovu potragu obradovati svojom prisutnošću, čime sve to samo dobiva dodatnu važnost, a uzbuđenje raste dok kapetani komuniciraju telefonima kako bi saznali u kojem se pravcu najbolje uputiti. Radost i ljepota tog prizora ostavljaju vrlo dubok trag u srcu, umu i duši. Moja je prva reakcija bila: skačem u vodu s dupinima, a druga i treća: želim da to traje što dulje i ponavlja se što češće.

Kreativnost

Poslije ovog susreta bila sam potpuno ispunjena i mislila sam da ne mogu biti sretnija, ali i tu me je Zanzibar iznenadio. Sasvim „slučajno“ upoznala sam vlasnika prenoćišta u kojem sam prespavala kako bih na vrijeme krenula u potragu za dupinima.

Raspitivala sam se o slikama na zidovima koje su me privukle jer su odisale nevjerojatnom energijom i intenzitetom, i pokazalo se da je upravo vlasnik njihov autor. Spontani susret i razgovor dviju osoba koje dijele strast prema slikanju sam po sebi bio je izvor inspiracije, te nije ni čudno što smo u sljedećem trenutku, jednakom lakoćom, zajedno naslikali sliku.

Preplavile su me zahvalnost i sreća. Nisam mogla povjerovati što se sve dogodilo od trenutka kad sam se probudila. Čak sam u jednom trenutku pomislila kako je možda istina da tko rano rani dvije sreće grabi, iako nisam baš ranoranilac. Kao da to sve nije bilo dovoljno, moj je poznanik izvadio jednu sliku iz okvira i zapakirao je kako bih je mogla ponijeti kući za uspomenu.

Labirint kamenoga grada

Stone Town, najstariji dio grada Zanzibara, toliko mi se svidio da sam mu se, prije odlaska kući, vratila kako bih još nekoliko dana istraživala njegove uske, krivudave uličice, prepune tržnica, galerija lokalnih slikara, suvenirnica i antikvarnica, u kojima možete ostati danima i uvijek zapaziti nešto novo i drukčije.

Kameni grad, nekadašnja prijestolnica zanzibarskog sultanata, svoju posebnost duguje povijesti jer se za dvije stotine godina vrlo malo promijenio. Njegova autentičnost rezultat je preplitanja svahili kulture s indijskim, arapskim, perzijskim, maurskim i europskim elementima, koji su vidljivi na svakom koraku, a posebice u arhitekturi.  te nije iznenađujuće što je pronašao svoje mjesto i na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.

Stone Town vrvi životom i čarobno je iskustvo za sva osjetila. Svaki kutak pruža novo iznenađenje: bivšu palaču, perzijsku kupelj, urušenu kuću, vilu od koraljnog kamena s veličanstveno izrezbarenim vratima i balkonima skrivenim ukrasnim transenama, školsko dvorište s djecom koja recitiraju stihove iz Kurana...

U labirintu kamenih uličica, u kojima se lako izgubiti, možda otkrijete i rodnu kuću Freddieja Mercuryja, legendarnog pop pjevača i frontmena grupe Queen, koji je u Stone Townu rođen pod imenom Farrokh Bulsara te je tu proveo prvih nekoliko godina života. No, Mercury House nije pretvorena u muzej, kako bi se moglo očekivati, pa se možete razočarati ako naiđete na zatvorena vrata suvenirnice.

Zatvorski otok ne kojemu se nalazio zatvor za robove

Boravak u najvećem gradu na otoku malo koga će ostaviti ravnodušnim, ali ako vas nije tako lako osvojiti, i za to postoji rješenje. U tom slučaju, možete iz Stone Towna u drvenom ribarskom brodiću za otprilike 20 minuta stići na otočić Changuu, poznatiji kao Prison Island (zatvorski otok) na kojemu se svojedobno nalazio zatvor za robove.

Danas je ovaj otočić, dug samo 800 m i širok 230 m, poznat po plažama s bijelim pijeskom i kristalno čistim morem, idealnim za kupanje i ronjenje, te po populaciji od nekoliko desetaka divovskih kornjača koje su donošene s obližnjeg Sejšela u prvoj polovici 20. stoljeća. Neke od njih su stare više od 200 godina, a koliko svaka ima godina možete pročitati na njihovim oklopima. Kad se sretnete s bićima koja stoljeće-dva uživaju u životu, teško je ostati ravnodušan.

Ponovno me zove

Uz mnoge dojmove koje ostavljam samo za svoju dušu, ovo je samo mali prikaz afričkog raja koji golica maštu i možda u vama pobudi želju da sami otkrijete kakve vas sve zanimljivosti očekuju ako odaberete ovu destinaciju.

U trenutku dok pišem ovaj putopis, Zanzibar me ponovo doziva, i jedva čekam da, u znak dobrodošlice, opet čujem jednostavan afrički hedonistički moto Hakuna Matata (život bez pravila, odgovornosti i briga) i saznam što će mi ovaj put darovati.