Nakon godišnjeg odmora odlučili smo se vratiti u formu odlaskom u Sloveniju na zapadne vrhove zahtjevnih Kamniških alpa smještenih uz Kranj, na granici s Austrijom. Plan je bio proći sve najviše vrhove Kamniških alpa, uključujući najatraktivniji Grintovec.
Krenuli smo po lijepom vremenu, no ubrzo su nas sustigli tamni oblaci koji su u sekundi sve zacrnili, a glasni gromovi udarali su u stijene oko nas.
1. Ubrzo je počelo kišiti, ali je pogled bio sve ljepši. Boje neba su se izmjenjivale, a travnate livade u dolini počele su poprimati nestvarno zelenu boju, podsjećajući na jezera. Nakon nešto manje od dva sata, stigli smo u Kranjsku koču na Ledinah (1700 mnv), gdje smo prenoćili.
2. Ujutro smo krenuli prema Rinkama. Na mjestu na kojem smo se odlučili odmoriti susreli smo malo krdo kozoroga koji su namamili osmijehe na naša znojna i umorna lica.
3. Daljnji je put zahtijevao oprez zbog krušljivog i strmog terena, pa smo stavili kacige i samoosiguranje. Neki su za samoosiguranje koristili zamke (kraći komad užeta koji se čvorovima pričvršćuje na prsa), a neki pojas.
4. Putem prema Koroški (2433 mnv) prati nas pogled prema vrhu Triglava.
5. Od Koroške se malo spuštamo, ostavljamo ruksake i uspinjemo na Kranjsku rinku. Dok se uspinjemo, gledamo prema zavidnoj stijeni Koroške s koje smo se maloprije spustili.
6. Nakon kraćeg odmora i uživanja u pogledu s Kranjske rinke, spuštamo se po ruksake i nastavljamo put prema Skuti (2532 mnv).
7. Putem nas prate zanimljivi oblici stijenja pa stalno zastajemo i fotografiramo.
8. Put na Skutu vrlo je zanimljiv zbog gotovo okomitih stijena iz kojih vire sajle, klinovi, stepenice i slična pomagala kako bi kretanje planinara bilo što sigurnije.
9. Nakon 10–ak sati hoda, konačno smo ugledali planinarski dom, Cojzovu koču na Kokrskom sedlu (1791 mnv).
10. Nakon okrepe, ugodna druženja i (ne)prospavane noći, ujutro smo krenuli na Grintovec (2558 mnv).
11. Nakon Grintovca, krenuli smo prema Češkoj koči (1542 mnv). Dakle, trebalo se spustiti više od 1000 m. Put s Grintovca prema Češkoj koči preko Jezerske kočne zahtjevan je zbog zaobilaženja stijenja, tako da put vodi naglo uzbrdo, pa onda naglo nizbrdo i tako naizmjence. Došli smo do raskrižja gdje smo mogli birati: lijevo Jezerske kočne (30 minuta do vrha) ili desno direktno prema Češkoj koči. Iako su nam lokalni planinari pričali o atraktivnosti vrha Jezerska kočna, bilo smo umorni i gladni pa smo se ipak spustili direktno na Češku koču na ručak, a zatim još sat vremena hodali do auta.
Želite li i vi provesti vikend u prirodi, posjetite www.hpd-kapela.hr, informirajte se o našim izletima i pridružite nam se!
.png)
.png)
