Iskustvo transformacije u Kašmiru
Sam dolazak u Srinagar, ljetnu prijestolnicu regije Kašmir (zimi je to Jammu), turistima sa Zapada izaziva laganu nelagodu. Na svakom koraku su naoružani vojnici u maskirnim uniformama i automatskim puškama u rukama. Blizu je pakistanska granica, pa su potrebne tolike mjere opreza. No, već pri prvom kontaktu s vojnicima vraća se osjećaj sigurnosti jer se iza njihova ozbiljna pogleda krije veliko srce.
Našao sam se na granici s Pakistanom jer sam silno želio posjetiti Butho, mjesto gdje se, prema legendi, nalazi Mojsijev grob i sveti izvor vode s planine zvane Nebo. Selo čuva vojska, a strancima nije dozvoljen ulazak. Kad smo se pojavili pred spuštenom rampom, skupina vojnika opkolila je vozilo i nama je naređeno da izađemo. Uzeli su naše dokumente i dobrih sat vremena ispitivali nas o razlozima dolaska.
Objasnio sam kako želimo posjetiti ovo sveto mjesto, da nismo ni špijuni, ni teroristi. Kad nam je odobren ulazak, nestalo je svake napetosti. Zapovjednik nas je pitao želimo li po povratku kavu ili čaj i volimo li kolače. Pozvao je zapovjednika sela, odnosno „čuvara groba“, da dođe po nas. Pokazao nam je brojna fascinantna mjesta te nas je na kraju ugostio u svojoj kući, gdje smo pili čaj od šafrana i jeli kolače od kokosa (nikad nisam nešto bolje jeo).
Pri izlasku iz sela vojnici su nam, također, priredili malu gozbu, a na rastanku smo se fotografirali. Godinu dana poslije, dovoljno je bilo pokazati razvijene fotografije i sva su nam vrata bila otvorena. Takav je to narod: poštuju svoje, čak pomalo i strogo, no poštuju i onoga tko zadobije njihovo povjerenje. Na svakom smo koraku bili primljeni s dobrodošlicom, posebice izvan gradova, gdje bijeli ljudi još predstavljaju nepoznanicu.
Drugi događaj koji me emotivno vezao uz Kašmir posjet je budističkom samostanu Hemis u Ladhaku, na 5600 m nadmorske visine. Ulaskom u samostan počeo sam se osjećati kao da levitiram ili budan sanjam, možda zbog velike nadmorske visine, ali i moćnih energija koje tamo vladaju. Razgovor s lamom bio je „skidanje do gola“. Gledajući me, pričao je o meni. Ispričao mi je moj život do u detalje. Ne moram ni spominjati koliko mi se život promijenio – sve je nakon tog putovanja postalo jasnije.
.png)
.png)
