Salzburg: Putovanje u prošlost

Najpoznatiji kao Mozartov grad

U tom sam trenutku poželjela zaviriti u njegovo doba, epohu burna razvoja kulture. Uputila sam se u najstariji restoran u srednjoj Europi – Stiftskeller St. Peter, svega 10-ak minuta pješice od njegova doma. Uz najljepše arije iz Mozartovih opera i večeru spremljenu prema originalnim receptima iz njegova doba, želja mi se ostvarila. U raskošnu baroknom salonu obasjanom svijećama uz veličanstvena djela praćena opernom izvedbom kostimiranih pjevača, provela sam večer iz 1790-ih.

Niz arija iz opera Don Giovanni, Figarov pir i Čarobna frula izmjenjivao se s neodoljivim gastronomskim delicijama: krem juha od limuna s aromom ružmarina, pijetao u umaku od crvenog vina i aromatičnog bilja sa žgancima i povrćem. Uz bajkovitu Čarobnu frulu posljednji slijed zagolicao mi je nepce – hladna parfe krema s preljevima, ukrašena Mozartovim likom od čokolade u prahu.

Prave Mozart kuglice

Opuštanja uz glazbu austrijskoga genija nikada previše, ali u Salzburgu se možete predozirati Mozart kuglicama. U najpoznatijoj salzburškoj slastici uživam odmalena, ali tek sam sada doznala da Mirabell kuglice s kojih nas promatra Mozartovo lice nisu originalna slastica, iako su jedan od najprodavanijih austrijskih suvenira. Prvu Mozart kuglicu, slatki izum od marcipana, pistacija i čokolade u 19. stoljeću napravio je Paul Fürst, no nažalost nije patentirao recept i nije ga nazvao Mozart kuglica. No obrt obitelji Fürst i danas nastavlja tradiciju prema originalnoj recepturi. Zato samo u tri salzburške trgovine možete kušati izvorne kuglice koje se izrađuju ručno, u istoj kući u kojoj su proizvedeni prvi primjerci. Fürstove kuglice razlikuju se po tome što su veće od Mirabellovih, tvornički rađenih, omotane su srebrnim papirom s plavim Mozartovim likom i jedna stoji 1 euro.

Talijan u Austriji

Prejedete li se čokoladnih slastica kao ja, naporan 30-minutni uspon po strmoj cesti vrijedit će truda jer ne smo da ćete izgubiti kalorije već ćete biti nagrađeni prekrasnim pogledom na panoramu grada. S brda Monchberg izdiže se srednjovjekovna utvrda Hohensalzburg, koja se ubraja u najstarije i najbolje očuvane utvrde u Europi. S nje se pruža veličanstven pogled na gradske trgove, krovove, brojne zvonike i rijeku Salzach.

Za lijepa vremena može se vidjeti kako se grad razvio oko pet trgova, Residenplatza, Mozartplatza, Domplatza, Kapitelplatza i kompleksa oko crkve i samostana sv. Petra, prema planu arhitekta iz Venecije. Nakon udisanja svježeg zraka i predivna pogleda, u grad sam se spustila za samo nekoliko minuta. Sjela sam u uspinjaču koja mi je poslužila i kao mobilni vidikovac.

Dvorac od soli

Kako me nije zameo snijeg, odlučila sam si priuštiti dostojnu zamjenu s bijelim kristalićima soli. Bijelo zlato, kako ga zovu Austrijanci, po kojemu je Salzburg dobio ime, a u doslovnom prijevodu znači dvorac ili tvrđava od soli, gradu je osiguralo prosperitet. Rudnik soli Dürrnberg, nedaleko od Salzburga, pokraj pitoresknog gradića Halleina, pružio mi je pogled na težački posao rudara koji su tragali za darovima prirode skrivenima duboko u planini.

Prije puta u svijet soli morala sam obući bijelo rudarsko odjelo. Glücklich!, pozdravljaju nas tipičnim rudarskim pozdravom jer ni dobar dan ni dobra večer nemaju smisla kad u podzemlju vlada vječna tama. Ovaj pozdrav je više od pozdrava, u njemu je sadržana i želja da živ izađeš iz jame. Sjela sam u minijaturni vlakić, s ostalim bijelim rudarima na jedan dan, koji nas je odvezao u magličaste tunele. Uslijedilo je adrenalinsko iskustvo klizanjem na glatkom drvenom toboganu dugačkom 40-ak metara. Prije negoli sam se snašla u spoznaji da sam od ulaza udaljena oko kilometar i pol, prelazim austrijsko-njemačku granicu pod zemljom, i to bez putovnice. Rudarskim autićem poput lokomotive voze nas prema dnevnoj svjetlosti. Uzbuđena od podzemnog iskustva, mahnito kupujem, kao da sam je svojim rukama iskopala, ekološku sol i sol sa začinima, paprikom, čilijem i mozzarellom.

Lukavi vodoskoci

Kao da mi nije bilo dovoljno uzbuđenja, posjećujem dvorac Hellbrunn, palaču namijenjenu slavljenju života, ljetnim užicima i dokolici. Iako je zbog parka s vodoskocima otvoren samo u toplijem dijelu godine, od travnja do listopada, sunčan zimski dan i mnoštvo turista ponukali su ih da izvanredno prirede vodenu zabavu. Hellbrunn je s jedne strane ozbiljan, a s druge potpuno neozbiljan. Savršeno mjesto za ljubitelje prirode s netaknutom florom i faunom koje se pred mojim očima pretvorilo u šaljivo carstvo lukavih fontana i vodoskoka.

Jedinstvene špilje, fontane, kazalište s više od 200 figura koje pokreće voda te najraznovrsnije naprave na vodu zadržale su autentični duh otprije 400 godina. Dok šećete, nikad ne znate iz kojeg će vas kuta iznenaditi vodeni mlaz, čak i iz jelenjih rogova na fasadi palače šprica voda. Ovo je mjesto gdje možete očekivati neočekivano. Neizvjesnost prilikom ulaska u park s trik-fontanama pretvorila se u ludu zabavu nakon koje nitko nije izašao suh i neraspoložen. Podučena povijesnom lekcijom hedonističkog slavljenja života, na povratku kući odlučujem težiti malim užicima te i dalje uživati svim osjetilima.