Slovenska oaza mira

Vijugava cesta kroz šumu na visini od otprilike 1300 metara nadmorske visine. Neobično mnogo nijansi zelene boje. Rascvale šarene livade što se odmotavaju s padina brežuljaka. Zaleđeni vrhovi planina u daljini. Miris svježeg zraka začinjen slatkoćom cvijeća i bilja. Zec koji iskoči iz grma i pretrči cestu. Ptice! Mnogo pjesme ptica praćenih zujanjem pčela i drugih kukaca...

Tako izgleda put prema Logarskoj dolini, cestom koja se savija preko Pavličeva sedla. Ova dolina koju su oblikovali ledenjaci razvukla se na desetak kilometara solčavskog kraja, na jugu Kamniško-Savinjskih Alpa. Nakon silaska s glavne ceste, skriva se iza zavoja na kojem se nalazi parkiralište i ulaz u nacionalni park. Tko dolazi prvi put, nije svjestan kakav pogled se otkriva nakon samo nekoliko koraka.

Na slapovima čiste izvorske vode

Nije lako riječima opisati euforiju prvog susreta s Logarskom dolinom. To je podražaj svih osjetila, trenutak u kojem si istovremeno preplavljen ljepotom, srećom, mirom i zahvalnošću. Sva osjetila su budna i upijaju poruke iz okoline koje dolaze kroz boje, oblike, zujanje kukaca i mirise s livada, a duša jedva čeka da se preda zagrljaju planina i osjeti povezanost s netaknutom prirodom.

Ovaj je kraj najljepši u kasno proljeće i rano ljeto, kad u alpskim predjelima buja život. Dolina je išarana brojnim planinarskim i pješačkim stazama koje se mogu istražiti i s vodičem i bez njega, pješice ili biciklom. Neke od planinskih bora napravili su i slapovi čiste izvorske vode koji se na dnu pretvaraju u mirni tok rijeke Solčave.

Neobičan žitelj - višavsko govedo

Različite težine i zahtjevnosti, staze su dostupne svim dobnim skupinama, pa i djeci koja će uživati u susretu s raznolikim životinjskim svijetom koji nastanjuje dolinu. Najinteresantnije od faune u ovom kraju su svakako stada višavskih (visinskih) goveda, koja žive na širem području doline u slobodnoj ispaši, a vlasništvo su domaćina. Riječ  je o pasmini goveda čija je domovina Škotska i koja slovi za jednu od najstarijih na svijetu.

Poznati su po izdržljivosti i otpornosti na niske temperature, zbog čega su najčešći stanovnici planinskih područja. Iznimno su korisni za biljni svijet i obnovu pašnjaka jer svojim rogovima sprečavaju nekontrolirani rast žbunja te, za razliku od drugih goveda, ne jedu korijenje bilja, nego samo nadzemni dio. Ističu se i po svojem dobroćudnom temperamentu u koji se lako uvjeriti nakon što provedete samo nekoliko minuta u njihovu staništu i vidite s koliko mira i staloženosti provode svoje vrijeme u ispaši i odmaranju pod stablima.

Duga dlaka i neobična „frizura“ daje im pomalo komičan izgled. Duž pješačkih staza postavljeni su električni „pastiri“ koji životinje i posjetitelje štite od neželjenih kontakata, ali bliskost i međusobno upoznavanje su mogući jer su životinje u nekim dijelovima udaljene svega nekoliko metara od staze.

Kad čuješ samo otkucaj vlastitog srca

Zimi ovaj kraj postaje privlačan ljubiteljima alpinizma i zimskih sportova, nudi izazove planinarenja i osvajanja planinarskih odmorišta na većim visinama, kakvo je, primjerice, Orlovo gnijezdo koje se nalazi u neposrednoj blizini slapa Rinka. Ime je dobilo zbog svog izgleda kojim podsjeća na pravo orlovo gnijezdo koje strši iz sive, hladne planine. Planinarska staza prema slapu Rinka slovi kao jedna od najzahtjevnijih staza u zimskim uvjetima jer je okovana ledom. Za one malo manje hrabre, prostrana dolina u bijelom i mir koji se uvuče u alpske bore za vrijeme zime može biti prilika da zavole zimu u njenom najčišćem obliku.

U samoj dolini nalazi se nekoliko obiteljskih gospodarstava i brojna planinarska konačišta koja nude odmor, noćenje i okrepu. Ovaj kraj ne obiluje zabavnim sadržajima, a to ide u prilog svima koji prirodi hrle ne da bi pobjegli od sebe, nego da bi se sebi vratili i povezali se sa svojim središtem i sa samom prirodom. Jer pobjeći od sebe ne možemo, a vraćati se uvijek možemo i moramo.

Ovo je jedno od onih mjesta koja svojom morfologijom i energijom ne ostavljaju čovjeka ravnodušnim. U kraju gdje najglasniju buku stvara zvuk otkucaja vlastitog srca, nemamo drugog izbora nego predati se zagrljaju planina koji pruža osjećaj sigurnosti, mekoći livada koje nas uče prepuštanju i predaji spremno se prostirući putniku, životinjama koje jedući iz naših ruku pokazuju što je to povjerenje i divljini koja će probuditi i našu divlju prirodu kad noću zavlada ovim krajem.
Prepušteni divljini i prirodi, postajemo prirodni i divlji.

Profimedia/Shutterstock Ovaj slovenski park posebnog krajobraza odiše onime što od divljine očekujemo - tišinom, bojama, mirisima i neočekivanim žiteljima. Potvrđuje to i zaljubljenica u ovo posebno mjesto Kristijana Vučetić iz udruge Magisa za promicanje osobnog razvoja