Salemova kahva
U selu Turkovići, u podnožju planine Vranice, kojih desetak kilometara od Fojnice, sjedimo u avliji iliti dvorištu Salema Softića i pijemo pravu bosansku kahvu iz fildžana koji nije tek dizajnerskim hirom šalica bez drške – jer između svakog mirisnog gutljaja miješaju se toplina i aura kave i njezina poklonika. Na stolu su i slasne kriške zrelog kravljeg sira, kruh od heljde, sok i slatko od brusnica.
Salem je jedan od nekoliko desetaka domaćina razasutih po veličanstvenim planinama srednje Bosne koji su život svojih obitelji vezali uz izdašnost pašnjaka i neizmjerno bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta u gustim zimzelenim i bjelogoričnim šumama, potaknuti sve većim interesom za ruralni turizam. Bila je sredina travnja i Salem je već trebao biti na Prokoškom jezeru, prirodnom biseru na 1600 metara nadmorske visine, gdje je trebao odvesti svojih dvadesetak kravica na ispašu, ali pao je snijeg i morao je ostati u Turkovićima.
Salem uz Prokoško jezero ima štale i planinsku kolibu u kojoj boravi i koju iznajmljuje turistima od travnja do listopada. U tome razdoblju ondje pravi sir i bere šumske plodove, od šumskih jagoda, kupina, brojnih vrsta gljiva, drenjina i šipuraka do brusnica koje su zaštitni znak ovog dijela Vranice i rastu na više desetaka hektara šumskih obronaka.
Šarmantna planinska koliba
Simpatični Boris, aktivist sarajevske udruge za razvoj ruralnog turizma Alterural koja okuplja ljude poput Salema, odveo me je u obližnje selo Obojak, na još višoj nadmorskoj visini, u kojem je, zahvaljujući njegovoj udruzi i inozemnim donacijama, obnovljena tradicionalna bosanska drvena planinska kuća koja se iznajmljuje.
U čarobno obnovljenoj kući, uz nekoliko suvremenih dodataka za bolji komfor, sačuvan je autentični ugođaj ove stogodišnjakinje. U njoj možete sami kuhati, a sve namirnice – od svježeg mlijeka, sira i vrhnja i domaćeg kruha do svježeg mesa, džemova, sokova, začinskog bilja te sušenog i svježeg voća i povrća te gljiva, ovisno o sezoni – možete nabaviti u selu. Ako vam se ne kuha, nego biste radije veći dio dana hodali i uživali u fascinantnom krajoliku, gotova tradicionalna jela možete naručiti u više kuća u Obojku i bit će vam dostavljena prema dogovoru. Još i danas osjećam okus vruće pite zeljanice i domaćeg kiselog mlijeka koje mi je Boris donio iz jedne od obližnjih kuća.
Vila Promaja
Inače, to je bio moj prvi posjet ovome dijelu Bosne i Hercegovine i strogo sam se držala mudrog savjeta jednog znanca koji mi je rekao da ovdje razgovori o povijesti deprimiraju, a razgovori o prirodi i univerzalnim ljudskim vrijednostima oplemenjuju. Idealni predstavnik takva svjetonazora je Dragan Đerić i njegova pitoreskna planinska koliba Promaja koja se nalazi na oko tisuću metara visokoj visoravni, udaljenoj svega četrdesetak minuta vožnje od Sarajeva.
Draganov eldorado je na samom ulazu u Park prirode Skakavac, čija je glavna atrakcija veličanstveni slap visok nešto manje od sto metara, u srcu nedirnute šume bora, smreke, bukve i ariša. U Promaji se za „sitne pare” možete osvježavati domaćim sokovima od maslačka, žare (koprive), nane (metvice) te ćubra (majčine dušice) i još boljim voćnim rakijama od krušaka i jabuka ili, što toplo preporučujem, borovih iglica. Može se i prenoćiti u šarmantnim sobama planinske kolibe, ali Dragan neće imati ništa protiv ako za toplih ljetnih noći spavate u vlastitoj vreći ispod kakvog ariša i s ekipom spravljate svoj objed na njegovu ognjištu.
Tišina i toplo kozje mlijeko
Travanjsko sunce bilo je u zenitu kad smo sa Sarajkom Altijanom krenuli kroz osvježavajući zeleni sfumato parka prirode, uz duboki klanac Peračkog potoka u koji se obrušava slap Skakavac, do Vukova konaka koji drži Draganov prijatelj Jasmin Šahinpašić. Trebalo nam je više od tri sata hoda preko debelog saga zlatnorumenih iglica uz pratnju ptičjeg pjeva, u kojem Altijana razaznaje čak i crnu žunu i tetrijeba. Vukov konak je stogodišnja bosanka drvena kuća usred šume, iznutra preuređena u zanimljivo svratište u čijem je prizemlju velika prostorija s ognjištem u kojemu gori vatra i malom kuhinjom u kojoj Jasmin gostima spravlja šumske delicije.
Odmah smo navalili na čorbu od srnetine i suhih vrganja te salatu od radiča, a potom i prenoćili u bajkovitim sobama u potkrovlju, prepunim mirisa njihovih zidova sačinjenih od jelovih oblica. Vukov konak je gotovo prava suprotnost Promaji jer je ogledno mjesto visokog profesionalizma, gdje za više novca možete uživati u iskonskoj šumi, voziti brdski bicikl ili jahati, a ako baš hoćete, možete se odvažiti i na fotosafari na medvjede. Meni je bila posve dovoljna mirisna šumska kupka i, moram priznati, nikad doživljena jutarnja utiha koju je tu i tamo prekidao samo udaljeni kliktaj ptice, a očaravajuće dopunjavalo toplo kozje mlijeko koje sam dugo i s užitkom pijuckala.
Tradicija života u bosanskoj planini
O Vukovu konaku, Jasminu, koji je scenograf po struci, i njegovoj supruzi Finkinji razmišljala sam na svojoj zadnjoj planinskoj štaciji, u toploj sobi Gordane Berberović, u selu Strica na visokoj zaravni planine Zvijezda ponad Vareša. Razmišljala sam o njihovoj new age senzibilnosti i odluci da uz svoja atraktivna zanimanja veliki dio svoje kreativnosti posvete iskonu bosanske planine.
Strica je posve druga priča. Staro selo ljupkih kućica, raštrkanih po malim brijezima planinske zaravni, okruženo sa svih strana šumom, u kojem se oduvijek živjelo od stočarstva i obilja šumskih plodova. U desetak kućica sada primaju i goste i nigdje se kao ovdje ne može oćutjeti tradicija života u bosanskoj planini.
Ovdje ćete sigurno kušati mirisno meso kakvog više nema u našim supermarketima i piti sokove od najrazličitijih šumskih plodova i planinskih trava. Kod Gordane smo blagovali starinski gulaš od junetine i pijuckali mastiku, rakiju od anisa, a doma smo ponijeli ljekoviti pripravak za pušače koji se spravlja od vrhova borovih iglica i šećera koji u teglama dugo stoje na suncu, sve dok ne postanu žitka masa poput meda.
.png)
.png)
