Domaća hrana, vino, rakija...
Ispod predivne stogodišnje pinije, najstarije na otoku, nalazi se šarmantna kamena kuća uz koju su nas dočekali postavljeni stolovi, a u blizini je i veliko ognjište za spremanje domaće spize. Svuda uokolo pružaju se prekrasni vinogradi autohtonih vinskih sorti, plavca, grka i rukaca. U idiličnom ugođaju ovdje se nude izvrsna autohtona vina, rakije i drugi proizvodi te odlična domaća hrana koju pripravlja sam vlasnik, Arsen Rončević.
Arsen je zanat u vinarstvu izbrusio u Italiji, gdje je proveo sedamnaest dugih godina, kako voli naglasiti. Radio je u jednoj od vodećih vinarija regije Trentino, u vlasništvu obitelji Letrari, pionira u vinarstvu, a posebice u proizvodnji pjenušaca. U međuvremenu je 2002. počeo saditi vinovu lozu na Lastovu. Bio je to grk od kojeg danas pravi vrhunsko desertno vino.
Vinogradi, od kojih je posljednje zasadio 2008., bili su uglavnom zapušteni i neobrađivani više od 25 godina, od smrti njegove none, koja je sve održavala za života. Njoj je posvećeno vino Noni, mješavina autohtonih sorti plavca i plavine s „internacionalnim“ cabernet sauvignonom. Danas proizvodi dva kvalitetna vina – uz već spomenuti Noni, tu je bijelo vino Rukatac, autohtona lastovska sorta – te dva vrhunska vina: desertno vino Slatki život (grk) te plavac Sv. Vicenco koji je, kao i cijeli Arsenov vinski brand, ime dobio po obiteljskoj crkvici uz Arsenovu rodnu kuću u Lastovu.
Posao ispunjen spokojem i ljubavlju
Nekada je Arsen vodio restoran u uvali Pasadur, a u Italiji je, osim u vinariji, usporedo radio u čak tri restorana. Tamo je organizirao i elitne privatne večere, što se osjeti i danas u njegovu seoskom domaćinstvu. Za nas je pripremio pravu gozbu – od otočnog predjela s domaćom ribljom paštetom, mladim kozjim sirom, slanim gerama, salatom od hobotnice, motarom i maslinama, do raskošnog glavnog jela koje se sastojalo od vrhunske ribe s gradela, murine zapečene u teći s krumpirom i povrćem iz vlastita vrta te zapečene sipe s povrćem.
Prvoklasni gurmanski doživljaj u predivnom ambijentu pitoresknih vinograda. Uz desert smo degustirali i Arsenove domaće rakije od loze, smokve, rogača, smokve indiane i ruže. Arsen ne krije koliko mu zadovoljstva pričinja ovaj posao, ispunjen spokojem i ljubavlju. Sve voće i povrće koje koristi uzgaja sam.
Ne koristi herbicide, pesticide i umjetna gnojiva, nego isključivo sunce, zrak, kišu i ovce, ističe. Osim već spomenutog motara i slanih gera, u ponudi su i kapare s otočića Sušca, koje Arsen sam bere, džem od latica ruže, šparoge, masline, feferoni i gljive. Ta veza sa zemljom i biljkama te život u zelenilu u potpunosti ga ispunjavaju.
Svi koji žive s mirom u sebi nemaju problema s mjestom u kojem žive
O životu na Lastovu Arsen kaže da bi se mogla napisati čitava knjiga. Smatra da svi koji žive s mirom u sebi nemaju problema s mjestom u kojem žive. Oni koji dolaze ljeti vide taj život kao nešto vrlo romantično, drugi opet kao nešto jako teško i puno odricanja... Većina je nezadovoljna i nesretna jer je uvjerena da im je život na otoku velika nepravda i pokora.
Maštaju o tome kako će voditi neki drugi život na nekom drugom mjestu, s nekim ljudima kojima je uvijek bolje nego njima. Većina će kao problem istaknuti udaljenost od kopna, ovisnost o trajektu, južine koje je ponekad teško podnijeti. Ovdje nema kina, kazališta, diskoteka, trgovačkih centara i ostalog, ali za Arsena svi su ti nedostaci s vremenom prerasli u prednosti zbog kojih ne bi htio napustiti otok.
Kod Arsena je potrebna prethodna najava, a gosti za večeru mogu birati između ribljeg i mesnog menija. Više na www.vina-sv-vicenco.com
.png)
.png)
