Rizhao u pokrajini Shandong jedan je od stotina kineskih gradova koji doživljavaju ubrzani procvat. Cesta što vodi u grad ima osam kolničkih trakova, premda u ovom trenutku na njoj promet nije previše gust. Luka, u koju stižu velike količine željezne rudače, međutim, vrlo je užurbana. Peking je to brodsko pristanište proglasio “istočnim mostobranom novoga euroazijskog kontinentalnog mosta”. Velik natpis podsjeća stanovnike da trebaju “graditi civiliziran grad i biti civilizirani građani”.
Drugim riječima, Rizhao spada među ona mjesta koja duboko zabrinjavaju znanstvenike širom svijeta – gdje nagao kineski razvoj i novonastalo obilje potiču ispuštanje sve većih količina ugljika. To je ona vrsta razvoja koja je Kini omogućila da pretekne Sjedinjene Države u proteklom desetljeću i postane najveće svjetsko vrelo plinova koji uzrokuju globalno zatopljenje.
Pa ipak, nakon ručka u hotelu Guangdian, glavni me je gradski inženjer Yu Haibo odveo na krov restorana kako bi mi pokazao i drugu stranu priče. Najprije smo se uzverali preko hotelskog sustava za solarno grijanje, nizova vakuumskih cijevi koje hvataju sunčevu energiju i pretvaraju je u toplu vodu za kuhinju i 102 sobe. Potom smo s ruba krova promotrili prostrano obzorje. Na vrhu svake pojedine zgrade, dokle god je pogled sezao, stajali su slični solarni nizovi. Solarni se sustavi nalaze na najmanje 95 posto zgrada u ovom gradu, kazivao mi je ponosno Yu Haibo. “Neki govore i 99 posto, no ja ipak želim biti oprezan.”
Koji god da je postotak, dojmljiv je: s iznimkom Honolulua, nijedan grad u SAD-u ne može se pohvaliti čak ni time da je blizu dvoznamenkastom postotku. A Rizhao sa svojim solarnim grijačima vode u Kini nije iznimka. Ta zemlja danas prednjači u uvođenju obnovljivih energetskih tehnologija – njezine turbine hvataju najviše vjetra, njezine tvornice proizvode najviše solarnih ćelija.
Nekoć se na Zapadu o Kini razmišljalo kao o “žutoj opasnosti”, a potom kao o “crvenoj prijetnji”. Sad su boje crna i zelena. Junačka je utrka započela i kad bismo znali kako će se završiti – hoće li se i koliko brzo Kina otarasiti ugljena i priključiti na sunce i vjetar – znali bismo najvažniji podatak našeg stoljeća. O ishodu te utrke ovisi koliko će pogubno biti globalno zatopljenje. Zasad odgovor visi u zraku.

Želite li više doznati o ovoj temi, zavirite u najnoviji, lipanjski broj National Geographica Hrvatska.