Ponesite vrećicu
Postoji li žena koja na ramenu nosi malu torbu? Rijetke su. A kad smo već zaljubljene u svoje velike torbe i u njima imamo mjesta za koješta, nađimo mjesta i za jednu do dvije alternativne (platnene, papirnate, višekratne) vrećice. Ne treba nam 200 komada plastičnih, koliko ih u prosjeku godišnje kupimo ili uzmemo u trgovinama. Proizvodnja i zbrinjavanje pet alternativnih vrećica sigurno je puno manje štetna od proizvodnje i odbacivanja nekoliko stotina plastičnih. Godišnje u prosjeku kupimo oko 200 plastičnih vrećica. Vrijeme je za platnenu.
Sadite biljke
Posadimo drvo. Zašto? A zašto ne? Traži samo veću lončanicu, malo balkona i vode za zalijevanje, možda čak ulovljene kišnice. A ako balkona nema, zagrlimo katkad neko drvo vani. Zašto? A zašto ne? Zaslužilo je. Sretnici koji imaju gdje, neka posade vrt, kakav god i koliki god. Davne 1826. godine u prvoj Enciklopediji vrtlarstva J. C. Loudon napisao je: „Najveći siromah koji u svom vrtu nešto uzgaja – salatu, krumpir ili voće – jest će bolje od bogataša koji vrta nema.“ Hvalevrijedna inicijativa unatrag nekoliko godina razvija se u Hrvatskoj upravo u tom smjeru. Sve je više udruga građana koje se kod gradskih vlasti žele izboriti za, doslovce, komadić svog mjesta pod suncem. U Varaždinu, Ivanić Gradu i Virovitici gradske su vlasti bez ikakve naknade već prepustile neobrađena poljoprivredna zemljišta građanima za sadnju malih gradskih vrtova. Na istom je putu i Zagreb. Poput Maribora ili Berlina te mnogih drugih gradova u svijetu, i u Zagrebu bi, ostvare li se najave gradskih otaca, uskoro mogli niknuti prvi zakoniti komunalni vrtovi, za čije je korištenje uvjet samo jedan – da se uzgaja organsko.
Inspirirajte se Europljanima
U posljednje se vrijeme Švedska suočava s problemom s kakvim se mi, nažalost, nećemo suočiti još godinama: njihov je sustav prikupljanja komunalnog otpada, iz kojeg zatim proizvode električnu i toplinsku energiju – preuspješan! Izgradili su, naime, previše kapaciteta za recikliranje i pretvaranje otpada u energiju u odnosu na količine otpada koji proizvedu. Stoga će Švedska otpad sada uvoziti iz drugih zemalja, prije svega iz Norveške. Oko 20 posto proizvedene topline koja na lokalnim razinama grije Šveđane dolazi iz termičke obrade prikladnog otpada. Samo četiri posto tamošnjeg komunalnog otpada, općenito, završava na odlagalištima otpada. U Hrvatskoj, primjerice, oporabljeno biva samo 20 posto otpada, a veliki ostatak od 80 posto završava, neupotrijebljen, na odlagalištima. Za primjer, švedski grad Västeras, veličine našeg Splita, u posebnim kontejnerima po kvartovima prikuplja sav kuhinjski biootpad, koji se zatim u specijaliziranim postrojenjima pretvara u električnu energiju i toplinu dovoljnu za cijeli grad.
Uberite sami
Kupovati lokalno i sezonsko utoliko je veći doživljaj ukoliko ono što kupujete – sami uberete. Na internetu je moguće pronaći gospodarstva koja imaju i takvu, turističko-komercijalnu ponudu. U Dalmaciji u zamjenu za maslinovo ulje možemo brati masline, a na vinskim cestama izravno od proizvođača kupiti vino – i sve to s certifikatima i potvrdom o zdravstvenoj ispravnosti. Izravna je prodaja u svijetu poznata odavno – u Europi je najraširenija u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj te u Sloveniji. U Austriji se takvom prodajom, zvanom Gutes vom Bauernhof, u prijevodu „dobra sa sela“, bave tri četvrtine tamošnjih poljoprivrednih gospodarstava.
Ugasite klimu
Upotrebom klima-uređaja održavamo na životu začarani, pogubni krug – sve većom potrošnjom električne energije sve više zagrijavamo atmosferu, a potom palimo klimu kako bismo se rashladili i tako unedogled. Gasite i uređaje iz funkcije stand by. To ih ne kvari, kako se uvriježeno misli, ali zato štedi energije koliko godišnje proizvede oko 25 termoelektrana!