Jedna je od ideja Europske komisije upravo na listu namirnica kojima taj rok nije potrebno naznačavati dodati još hrane, poput tjestenine, riže, kave, neke konzervirane hrane ili sokova, dok se na njoj već nalaze šećer i sol, ocat i slično. Kad namirnica nosi oznaku „najbolje upotrijebiti do“ to ne znači da s tim datumom ona postaje zdravstveno neispravna, već da će nadalje samo gubiti na svojoj kvaliteti, primjerice aromu, okus ili miris, koji će slabjeti. Drugo je hrana, poput mliječnih proizvoda, jaja, mesa ili ribe, koja nosi oznaku „upotrijebiti do“, i koja dotad mora biti konzumirana jer se nakon navedenog datuma kvari te postaje opasna po zdravlje.

Iz kućanstava, međutim, dolazi čak 30 posto od ukupnih količina bačene, no zdravstveno ispravne hrane, jer se bacaju i proizvodi kojima je prošao „najbolje upotrijebiti do“ rok – kava i čokolada, začini, brašno, ulje i slično. I u Hrvatskoj se svake godine baci oko 400 tisuća tona još dobre hrane, a što je država razvijenija, odnosno kupovna moć veća, te, bačene količine, rastu.

Primjer koji ne potvrđuje to pravilo je Danska, država u kojoj, unatoč činjenici što im je platežna moć visoka, bacanja hrane ima jako malo. Za to je unatrag nekoliko godina posebno zaslužna tamošnja organizacija Stop bacanju hrane, koja je osmislila vrlo praktična i zanimljiva rješenja, poput aplikacije koja pametnim telefonima odnosno njihovim vlasnicima javlja u kojim je trgovinama i restoranima određena hrana pred istekom „najbolje upotrijebiti do“ roka na sniženoj prodaji. Danska će ove jeseni pokrenuti i fond od preko 650 tisuća eura godišnje, iz kojeg će poticati i nove inicijative za smanjenje bačenih količina hrane.