Pravo blago koje treba čuvati

Svi koji se na bilo koji način bave vrtlarenjem sjemenke trebaju smatrati pravim blagom jer se iz njih stvara novi život, nova biljka – stoga, svakako treba znati kako ih skupljati i čuvati. Nekada je jestivo i korisno bilje bilo samoniklo pa su ga ljudi sami uzgajali (kultivirali), a novi su oblici biljaka nastajali prirodnim križanjima ili uz minimalan utjecaj čovjeka.

Potom su stvarane razne podvrste, varijeteti i hibridi, nerijetko vrlo kvalitetne biljke nastale ciljanim križanjem radi dobivanja što poželjnijih svojstava. No kako znanost nezaustavljivo napreduje, radi povećanja prinosa, otpornosti na bolesti i raznih drugih svojstava poželjnih u masovnoj proizvodnji (otpornost pri transportu, dulje stajanje u skladištima i trgovinama…) počelo je uvođenje i na različite načine genetski modificiranih organizama (GMO) promijenjene DNK, za koje još nije posve sigurno kako utječu na okoliš i sva živa bića.

Okusi iz vremena naših baka

Gotovo svatko od nas mogao je primijetiti razliku u izgledu, okusu i mirisu domaćeg i masovno uzgojenoga voća i povrća. Stare sorte prirodno uzgojenih rajčica ili jabuka možda su neobičnih boja i oblika, ali uživanje u njima jednostavno oduševljava i budi nam sva osjetila te postajemo sve više svjesni prednosti takvih biljaka koje su nerijetko i nutritivno mnogo kvalitetnije.

Brojne biljke koje već desetljećima rastu u istome podneblju prilagođene su takvim uvjetima i mnogo će bolje uspijevati od nekih novih, čije podrijetlo i ne znamo. Stoga, svakako trebamo razmišljati o očuvanju autohtonih, starinskih vrsta i kultivara (sorata) biljaka iz vremena naših baka – bilo da je riječ o povrću, bilo o ukrasnim biljkama – koje bi vrlo lako mogle pasti u zaborav.

Na sreću, osim pojedinaca, na tome su počele vrijedno raditi i neke manje udruge jer postoji svijest koliko je važno očuvanje biološke raznolikosti. Samo ćemo spomenuti važnost za opstanak pčela koje su zaslužne za oprašivanje mnogobrojnih vrsta voća i povrća, a vrlo su osjetljive na pesticide.

Najpouzdanije vrste

Razmnožavanje biljaka sjemenom moguće je kod mnogih vrsta drveća, povrća, začina te dvogodišnjeg i jednogodišnjeg cvatućeg bilja pa tako jednostavno možemo uzgojiti potomke svojih omiljenih vrsta. Vrijeme prikupljanja sjemena ovisi o vrsti biljke te dobu kad joj dozrijevaju plodovi i/ili sjemenke, a za mnoge je vrste to upravo kraj ljeta i jesen.

Najvažnije je odabrati najljepše i najbujnije biljke koje nose posve zrele i zdrave plodove jer nam je to sljedeće sezone prvi korak prema uspješnom razmnožavanju. Tako mladim, tek izniknulim biljčicama u samom početku pružamo priliku da izrastu u kvalitetne, snažne i otporne jedinke.

Ako smo biljke uzgojili od kupljenog sjemena koje uz naziv kultivara nosi oznaku F1 (hibrid), ne isplati se ubirati njeno sjeme jer neće dati identično, nego poprilično neujednačeno potomstvo. Tako je i s mnogim vrstama koje su stranooplodne (lako se križaju sa srodnicima, primjerice, tikvice, buće, bundeve…). Najpouzdanije su samooplodne vrste jer dolazi do oprašivanja peludom s iste biljke (primjerice, rajčica, paprika…).

Kako se skuplja sjeme

Uvijek ubiremo i spremamo nešto više sjemena nego što nam je potrebno jer ako nam zbog vremenskih prilika, štetnika i bolesti ne uspije sjetva, imat ćemo zalihu. Trebamo pripaziti da sjeme uberemo na vrijeme jer se mnoge vrste sjemenki u posve zrelom stanju rasipaju, a osim što ih može otpuhati vjetar, trebamo pripaziti da prije nas plodove i sjemenke ne pokupe ptice i ostale životinje kojima je to hrana.

U vrijeme dozrijevanja nasade možemo zaštititi mrežama. Prerano ubiranje sjemena nije dobro jer može biti nezrelo pa vjerojatno neće moći proklijati. Sjemenke trebamo pri­kupljati po suhu i sunčanu vremenu te izbjegavati jutarnju rosu. Suhe plodove valja očistiti od ostataka listova i stabljika te ih ostaviti da se osuše. Sočni plodovi trebaju biti posve zreli i zdravi. Oprezno odvojimo sjemenke od mesnatog dijela i, prema potrebi, isperemo ih u cjedilu (primjerice, sjeme rajčice koje sadrži i sluz).

Na suhome...

Kad se voda ocijedi, ostavimo sjeme da se suši. Sjemenke sušimo na prozračnome mjestu gdje struji zrak, a može i na suncu. Vrlo je važno dobro osušiti sjeme jer bi se na njemu mogla početi stvarati plijesan i trulež pa će izgubiti sposobnost klijanja, a može i posve propasti. Razna prljavština i bolesni dijelovi plodova mogu sadržavati spore uzročnika bolesti.

Pri sušenju sjemenke je korisno zaštititi mrežicom kako ih ne bi pojeli glodavci i ptice ili raznio vjetar. Nalaze li se sjemenke u plodovima (primjerice, mahunama, tobolcima i sl.), kada se prosuše, sjemenke ćemo lako izvaditi iz njih i dodatno prosušiti.

(O)čuvanje

Klijavost sjemenki ponajviše ovisi o vrsti biljke, ali i o ispravnom načinu čuvanja. Sjemenke možemo čuvati u papirnatim i plastičnim vrećicama, staklenim i plastičnim posudicama... Korisno je staviti i male vrećice silica-gela (koje dobijemo kad, primjerice, kupimo dodatke prehrani ili obuću) koje će upiti višak vlage. Na ambalažu obavezno trebamo napisati vrstu biljke i datum spremanja. Sjemenke ćemo najbolje očuvati na suhome, prozračnome i tamnome mjestu.

Neke sjemenke trebaju stratifikaciju, primjerice, pojedine vrste drveća i grmova. U tom prirodnom procesu tim je sjemenkama potrebno određeno razdoblje niskih temperatura da bi poslije u povoljnim uvjetima niknule. To je prirodno jesensko i zimsko razdoblje, no želimo li ubrzati nicanje, sjemenke možemo staviti u hladnjak i ondje ih držati otprilike dva mjeseca.