Nekoć davno, živio je čovjek koji je bio oličenje dobrote. Kada je umro, svi su pretpostavljali da će otići na nebo jer je za tako dobrog čovjeka, Raj jedino moguće odredište.

On se nije previše zamarao tom mišlju, ali je svejedno otišao u Raj.

U to vrijeme, usluga u Raju nije bila na osobitoj razini. Stol za recepciju je bio strahovito malen, a anđeo koji je primio čovjeka tek je površno pogledao dokumente koje je čovjek donio. No kada anđeo nije uspio pronaći čovjekovo ime na popisu, poslao ga je ravno u Pakao.

U Paklu nitko ne pregledava dokumente jer su svi dobrodošli. Čovjek je ušao i ostao u Paklu.

Nekoliko dana kasnije, Lucifer je bijesno dojurio do vrata Raja zahtijevajući objašnjenje od svetog Petra.

“Ovo što si učio je čisto mučenje!“, rekao je Lucifer. “Poslao si mi tog čovjeka i on me cijelo vrijeme potkopava! Od samog je početka počeo slušati druge ljude, gledati ih u oči i razgovarati s njima. Sada svi razgovaraju o svojim osjećajima, grle se i ljube. To nije ono što želim vidjeti u Paklu! Molim te, primi ga u Raj!“

Kada mi je Ramesh ispričao priču do kraja, blago me pogledao i rekao:

“Živi svoj život s toliko ljubavi u srcu da te, ako slučajno završiš u Paklu, sam Vrag odvede u Raj.“