Veliki učitelj i Čuvar hrama bili su zaduženi za upravljanje zen samostanom. No jednog je dana Čuvar umro i učitelj mu je morao pronaći zamjenu.

Okupio je sve učenike kako bi odlučio tko je zaslužio zauzeti Čuvarevo mjesto.

“Predstavit ću vam jedan problem“, rekao je učitelj. “Prvi od vas koji riješi taj problem, postat će novi Čuvar hrama.“

Kad je dovršio svoj kratak govor, učitelj je na sredinu sobe stavio malen stolić. Na stoliću je stajala neprocjenjivo vrijedna porculanska vaza u kojoj se nalazila crvena ruža.

“Evo problema“, rekao je učitelj.

Učenici su začuđeno gledali što se nalazi pred njima: rijedak, sofisticiran dizajn porculanske vaze i elegancija cvijeta. Što su predstavljali? Što im je činiti? Što znači ova zagonetka?

Nakon nekoliko trenutaka, jedan od učenika je ustao te pogledao učitelja i ostale učenike. Zatim je odlučno prišao vazi i bacio je o pod, razbivši je u tisuću komada.

“Ti si novi Čuvar“, rekao mu je učitelj.

Kada se vratio na mjesto, učenik je objasnio svojim kolegama što se dogodilo: “Bio sam potpuno jasan. Rekao sam si da postoji problem koji je potrebno riješiti. Nije važno koliko je problem lijep ili fascinantan, on mora nestati. Problem je problem. Može se raditi o rijetkoj porculanskoj vazi, nježnoj ljubavnoj vezi koja više nema smisla ili navici koje se moramo riješiti, ali je i dalje imamo jer nam pruža utjehu. Postoji samo jedan način za pristupanje problemu – treba se s njim suočiti. U takvim trenucima ne smijemo osjećati sažaljenje ni dopustiti da nas omete zanos koji svaki konflikt nosi sa sobom.“

Izvor: paulocoelhoblog.com