Jedna od mojih najdražih priča potječe iz tradicije američkih Indijanaca i stara je više od 10.000 godina. Prvi sam je put pročitala kad mi je bio 15 godina u knjizi 'Sedam strijela' autora Hyemeyohstsa Storma. Nisam znala zašto sam plakala dok sam čitala ovu naizgled jednostavnu priču o mišu koji traga za svetim jezerom, izvorom svega što postoji. Tek sam desetljećima kasnije saznala da je ova priča zapravo vodič prema duhovnom buđenju, koji metaforički prati svaki korak na putu do prosvjetljenja.

Priča se zove “Miš koji skače“. Radi se o običnom Mišu koji neprestano čuje zov hitre rijeke (koja simbolizira dušu ili Izvor). Mali je Miš krenuo na put buđenja. Na početku svojeg putovanja, susreće žabu koja tvrdi da, želi li slijediti svoj poziv, mora skakati. Mora skakati jako visoko. Nakon nekoliko neodlučnih pokušaja, Miš je svu svoju snagu upotrijebio za jedan veliki skok. Pao je u svetu rijeku i bio prestravljen, ali dogodilo se čudo – na najvišoj točki svog najvišeg skoka, vidio je planine u kojima počiva njegova duša, mjesto na kojem ga mirno jezero duha čeka kako bi mu pokazalo njegovo pravo Ja.

Nakon toga Miš dobiva novo ime: Miš koji skače. Više ne puže i ne skriva se, On skače, skok za skokom.

Poanta priče – sve što se događa Mišu ima svoju svrhu – jednom kada krenemo u potragu za vlastitom istinom, ne možemo više puzati i skrivati se. Ne možemo hodati po vršcima prstiju, truditi se proći neopaženo, izbjegavati da nas razotkriju. Život se pretvara u skok vjere za skokom vjere.

Ovo nije jednostavan put. Miš koji skače ne živi uobičajenim mišjim životom. Prolazi kroz avanture koje ga straše i povređuju. No putem susreće i prihvaća nova otkrivenja, neobična prijateljstva, duboku mudrost i naposljetku svoje pravo Ja.

Jeste li bili na rijeci? Jeste li započeli svoj skok u nepoznato? Ako niste, krenite sada. Učinite skok vjere svaki put kad vam se srce obrati. Jedan po jedan, skok u nepoznato, napokon će vas odovesti tamo gdje je Dom.

Izvor: marthabeck.com