Priča o majmunskom pranju krumpira
Gotovo tri desetljeća znanstvenici su proučavali ponašanje japanskih majmuna Macaca fuscata, s japanskog otoka Koshima. Godine 1952. hranili su ih slatkim krumpirima koje su bacali na pijesak. Kako majmuni nisu voljeli nečistoću krumpira, jedna je majmunska beba oprala krumpire u obližnjem potoku i dala ih majci. Nakon što je taj trik naučila njezina majka, postupno je sve više majmuna usvojilo taj trik.
Procjenjuje se da je u idućih šest godina oko stotinu majmuna naučilo trik s pranjem krumpira. No nakon što je (pretpostavljeni) stoti majmun naučio trik s krumpirom, odjednom je cijelo pleme na otoku ovladalo tim trikom. Zanimljivo je da su vrlo brzo kolonije majmuna na drugim otocima na sličan način također počele prati svoje krumpire. Kao da su majmuni na udaljenim lokacijama imali pristup nekom kolektivnom polju znanja koje je formirano nakon što je kritični broj majmuna na otoku Koshima usvojio to znanje.
Visokovibracijska i niskovibracijska
Poslije je ustanovljeno da je sličnih slučajeva bilo više. Tako je, primjerice, u jednom drugom eksperimentu, provedenom pedesetih godina prošloga stoljeća u osnovnoj školi u Velikoj Britaniji, utvrđeno da su djeca puno brže usvojila stihove pjesmice koja je bila dio japanske nacionalne kulture od one koja je tek bila napisana. Temeljem ovih, ali i niza drugih istraživanja, britanski biolog Rupert Sheldrake osamdesetih je godina prošloga stoljeća razvio teoriju o morfogenetičkim (morfičkim) poljima - poljima kolektivne svijesti koje sami formiramo energijom svojih misli, emocija, vjerovanja i raspoloženja, svojim navikama, obrascima ponašanja i slično.
Morfogenetičkih polja ima bezbroj. Različiti sustavi znanja, religije, društvene norme i sl. čine posebna morfička polja. No postoje i morfička polja ljubavi, radosti i zadovoljstva, kao i morfička polja straha, tuge i boli. Ovisno o kvaliteti energije iz koje su formirana, možemo ih podijeliti na visokovibracijska i niskovibracijska.
.png)
.png)
