Jedan je vrlo religiozan rabin živio sretno sa svojom obitelji, divnom suprugom i dva krasna sina. Jednog je dana, zbog posla, morao otputovati na nekoliko dana. Dok je izbivao, njihova dva sina poginula su u automobilskoj nesreći.

Sama, žena je patila u tišini. No budući da je bila snažna žena koja je snagu crpila iz vjere i Boga, podnijela je tu tragediju hrabro i dostojanstveno. Ipak, neprestano je brinula kako će vijest podijeliti sa suprugom. Iako je bio veliki vjernik, već je nekoliko puta zbog srčanih problema završio u bolnici, pa se bojala da će zbog ove vijesti izgubiti i njega.

Večer prije suprugova povratka kući, žena je molila za odgovor i njezina je molitva uslišena.

Idućeg dana, rabin se vratio kući, zagrlio suprugu i pitao za sinove.

Žena mu je odgovorila da ne brine o tome, već neka se okupa i odmori.

Nekoliko sati kasnije, njih su dvoje sjeli ručati.
Supruga ga je pitala za detalje s putovanja i rabin joj je ispričao sve što mu se dogodilo, govorio je o Božjoj milosti, a onda je opet upitao za sinove.

Njegova je supruga, pognute glave odgovorila: “Pusti ih na miru, brinut ćemo o tome kasnije. Prvo trebam tvoju pomoć u rješavanju problema koji smatram vrlo ozbiljnim.“

Njezin je suprug, sada već zabrinut, upitao: “Što se dogodilo? Primijetio sam da si iscrpljena. Reci mi sve što ti je na duši i siguran sam da ćemo zajedno, uz Božju pomoć, uspjeti riješiti svaki problem.“

“Dok si izbivao, posjetio nas je jedan naš prijatelj i povjerio mi na čuvanje dva dragulja neopisive vrijednosti. Tako su dragocjeni. Nikada prije nisam vidjela nešto toliko prekrasno. Uskoro će se vratiti po njih, ali ja mu ih ne želim dati jer su mi prirasli srcu. Što ti kažeš na to?“

“Dakle, ženo, ne razumijem te! Nikada nisi bila tašta!“, odgovorio joj je rabin.
“Ali, nikada nisam vidjela ovakve dragulje! Ne mogu se pomiriti s idejom da ih više nikada neću vidjeti“, odgovori mu supruga.

Na to joj rabin odgovori: “Nitko ne može izgubiti ono što mu ne pripada. Da ih zadržiš, to bi bila krađa. Vratit ćemo ih vlasniku, a ja ću ti pomoći da ih preboliš. Zajedno ćemo uspjeti!“

“U redu dragi, kako god želiš. Blago će biti vraćeno tamo gdje pripada. Štoviše, već je vraćeno. Dragocjeni dragulji bili su naši sinovi. Bog nam ih je povjerio na čuvanje, a tijekom tvog putovanja, vratio se po njih. Nema ih više…“, reče mu supruga.

Rabin je čvrsto zagrlilo suprugu i zajedno su isplakali mnogo suza, ali je razumio poruku svoje supruge i od toga se dana zajedno trude preboljeti gubitak.

Izvor: paulocoelhoblog.com