Prije mnogo godina, u jednom je siromašnom kineskom selu živio stari seljak sa svojim sinom. Njegovo jedino materijalno bogatstvo, onim malog komada zemlje i slamnate kuće, bio je konj kojeg je naslijedio od oca.

Jednog je dana konj pobjegao i seljak više nije imao životinju koja bi mu pomagala pri obrađivanju zemlje. Njegovi su susjedi – koji su ga poštivali zbog iskrenosti i predanosti – došli k njemu kako bi izrazili svoju žalost zbog toga što mu se dogodilo. Seljak im je zahvalio na dolasku, a zatim ih upitao: “Kako možete znati da je ovo što se dogodilo nesretna okolnost za mene?“

Netko od susjeda je promrmljao: “Ne može prihvatiti što mu se dogodilo. Pustimo ga da misli što želi ako će ga to spriječiti da bude nesretan.“

Susjedi su zatim otišli svojim kućama, pretvarajući se da se slažu sa seljakovom izjavom.

Tjedan dana kasnije, konj se vratio u štalu, ali nije bio sam; sa sobom je doveo prekrasnu kobilu. Nakon što su za to čuli, seljani su – ushićeni što su shvatili na što je starac prije mislio – ponovno posjetili seljaka kako bi mu čestitali na tom sretnom trenutku.

”Prije si imao samo jednog konja, a sada imaš dva. Čestitamo!“, rekli su mu seljani.

“Puno vam hvala na posjeti i brizi“, odgovorio je seljak, “ali kako možete znati da je ovo što mi se dogodilo blagoslov?“

Zabrinuti i uvjereni da je starac poludio, susjedi su se razišli i putem komentirali: “Zar on zaista ne razumije da mu je Bog poslao dar?“

Mjesec dana kasnije, seljakov je sin pokušao pripitomiti kobilu. Životinja se iznenada trznula te je momak pao i slomio nogu.

Susjedi su ponovno posjetili seljaka, noseći darove za njegova sina. Predvodnik seljaka, starcu je izrazio sućut, napomenuvši kako su svi jako žalosni zbog onoga što se dogodilo.

Seljak im je zahvalio na posjetu i brizi te ih je upitao: “Kako možete znati da je ovo što se dogodilo nesretna okolnost za mene?“

Svi su bili iznenađeni odgovorom jer je nesreća njegova sina nesumnjivo bila prava tragedija. Dok su odlazili iz starčeve kuće, međusobno su komentirali: “Zaista je poludio. Sin bi mu mogao zauvijek šepati, a on i dalje smatra da to što se dogodilo nije nesreća.“

Nekoliko mjeseci kasnije, Japan je Kini objavio rat, pa su vojne postrojbe u selima tragale za zdravim mladićima koji će se boriti u ratu. Kada su stigli u kuću starog seljaka, već su regrutirali većinu mladića, no ne i njegova sina zbog ozlijeđene noge.

Nitko se od mladića iz rata nije vratio živ. Seljakov sin se oporavio, konji su se razmnožili, a njihove je potomke seljak prodao za dobar iznos. Nakon toga je seljak počeo obilaziti svoje susjede nudeći im svoje savjete i pomoć jer su se oni prije toliko brinuli za njega. Kad god bi se netko od njih požalio, starac bi odgovorio: “Kako možeš znati da je to što ti se dogodilo nesretna okolnost?“ Kada bi netko bio previše veseo, starac bi ga upitao: “Kako možeš biti siguran da je to blagoslov?“ Tako su svi seljani razumjeli da ispod površine, život krije i druga značenja.

Izvor: paulocoelhoblog.com