Izlazak iz duhovnog ormara

Produhovljenost je još uvijek velik društveni tabu. Zamislite da sjedite na poslovnom sastanku ili u obližnjem kafiću i izjavite da ste vjernik ili da ste produhovljeni. Kada to izgovorite, primjećujete tuđe poglede na sebi koji vas etiketiraju intelektualno ograničenima ili neprilagođenim hipijem. Usudili ste se izaći iz duhovnog ormara i platili određenu cijenu. Osuđujemo predrasude u svim ostalim sferama života. Zašto onda vjerska uvjerenja nailaze na toliko neodobravanje?

Cijena našeg straha je neopisiva. Kada se toliko mnogo ljudi boji javno izreći svoja uvjerenja, naši poslovi, političke stranke i čitav ustroj zemlje uskraćen je za najsnažniji izvor pozitivne promjene i ispravnih odluka: empatije i kreativnosti koje prirodno izviru iz ljudskih srca koja se osjećaju povezano. Premda je riječima to teško opisati, možda ćemo duhovnost najlakše opisati kao doživljaj, osjećaj i djelovanje iz osjećaja povezanosti (ili ljubavi, ako smo stvarno izravni). Ona se može opisati i osjetiti i na mnoge druge načine koji mogu i moraju biti povezati s religioznošću.

Zašto ostajemo nepovezani

Bez neke vrste duhovnosti, bilo sekularne ili vjerske, oslanjamo se na ovisnosti kako bismo prikrili patnju, koja je neizbježna dok god smo nepovezani. Uloga naših ovisnosti (bilo da je riječ o alkoholu, drogama ili pretjeranom trošenju novca) jest ublažavanje te patnje i na kraju nas uništava. Dobra je vijest da se svaka osoba može riješiti osjećaja nepovezanosti kada pogleda u sebe.

Nema potrebe za božanstvom ni za anđeoskim karticama. Ne moramo mirisati na pačuli ili vježbati jogu. Ne moramo činiti ništa od onoga što nam nalaže New Age. Da bismo živjeli produhovljeno potrebno je tek osvijestiti osjećaj međusobne povezanosti sa svime, čime se oslobađamo uvjerenja da smo sami ili otuđeni.

Kada to utjelovimo i usvojimo, prirodno će nam doći potreba za promjenom posla, prehrambenih navika i uvjerenja kako bismo napredovali. Ne trebamo regulaciju ili aktivizam da bismo mogli djelovati. To je bila tajna koju su Gandhi, Mandela i Martin Luther King otkrili na svojim duhovnim putovanjima. Većina intelektualaca i aktivista zaboravljaju na tu činjenicu kada ih spominju kao pozitivne primjere.

Otpuštanje predrasuda

Da bismo uživali u ovoj moći svjesnog stvaranja, moramo najprije otpustiti obrambeni cinizam i intelektualnu aroganciju koja leži u srcu "inteligentnog" društva.

Moramo se riješiti svih predrasuda i shvatiti da ne moramo biti religiozni da bismo bili istinski produhovljeni. Možemo biti i duhovni i sekularni, voljeti racionalnu znanost (svojim umom) i intuitivnu duhovnost (koju osjećamo u cijelom tijelu), sve dok nam znanost ne služi kao izgovor za cinizam, a duhovnost kao izgovor za praznovjerje. Sekularna duhovnost u skladu je s modernom znanošću zato što oboje opisuju dva aspekta iste stvarnosti.

Spoj znanosti i srca

Kada bi znanost imala odgovore na sva naša pitanja, u svijetu ne bi postojala patnja. Zato je jedino što možemo, prihvatiti da znanost ima odgovore na neka pitanja, a naša srca na druga.

Znanost nam može reći da je život sa svrhom, povezanošću i ljubavlju ispunjen. No samo nam mudrost koju osjećamo u srcu, bilo da je smatramo duhovnom ili ne, može reći kako ćemo doživljavati te snažne osjećaje, a zatim ih učiniti dijelom svog postojanja.

Umjesto skrivanja iza zatvorenih vrata, oni među nama koji vjeruju u moć duhovnosti, trebaju srušiti taj tabu. Zajedno možemo unijeti više ljubavi u svako carstvo i svaku radnju ukorijeniti u ljubavi. Tek tada ćemo moći živjeti u svijetu za kakvim svi žudimo. Svijet u kojem svatko ima slobodu razvijati se.

Mi smo ti koje cijelo vrijeme čekamo: donositelji promjene, ljubavi, istine i kreativnosti u svako područje života, bez straha i srama.

Izvor: healthfoodsoul.com