Jednog dana svetac je pošao do rijeke da se okupa. U vodi je opazio škorpiona koji se utapao. Škorpioni ne znaju plivati i svetac je znao da će se životinja, ako je ne spasi, utopiti. Pažljivo je podignuo škorpiona koji se batrgao u vodi, ali kad ga je htio spusiti na zemlju, škorpion ga je ubo u prst.

Oštra bol natjerala je sveca da instinktivno trzne rukom i škorpion je ponovno odletio u vodu. Čim se svetac uspio pribrati od boli, ponovno je pokušao spasiti životinju u nevolji. Ali škorpion je ponovno ubo čovjeka koji ga je nastojao spasiti, prije nego što ga je ovaj stigao spustiti na tlo. To se ponovilo nekoliko puta, ali svetac je i dalje nastavljao s pokušajima spašavanja.

Učenik sveca, koji je promatrao što se događalo, zabrinuo se za sveca koji je već posrtao od boli. Zamolio je sveca da pusti škorpiona na miru, ali on je to ignorirao i pokušavao i dalje te naposljetku spasio škorpiona.

Učenik je pomogao posrćućem svecu da dođe do svoje kolibe, pobrinuo se za njegove rane i pričekao da se svetac oporavi. Kada je došao k svijesti, učenik je upitao sveca zašto je dopustio da ga škorpion napadne nekoliko puta i nastavio mu pomagati.

Svetac je odgovorio: „Drago moje dijete, škorpion me nije ubo zbog pakosti ili zle namjere. Kao što je u prirodi vode da smoči stvari, a u prirodi vatre da prži, tako je u škorpionovoj prirodi da bode. Neuko stvorenje me nastavilo bosti jer njegovo razumijevanje nije dovoljno veliko da shvati kako sam mu ja pokušavao pomoći. No, baš kao što je u škorpionovoj prirodi da bode, tako je u mojoj prirodi da spašavam. On nije napustio svoju prirodu, zašto bih ja napustio svoju? Moja je dužnost pomoći svakoj duši koja je u potrebi. Ne smijem dopustiti da me ubodi škorpiona spriječe od obavljanja moje dužnosti kao spasitelja.”

U životu susrećemo ljude koji nas povrjeđuju namjerno ili nenamjerno. Ne smijemo dopustiti da na naša djela, misli i riječi djeluje negativnost drugih ljudi. Trebamo nastaviti obavljati svoju dužnost s ljubavlju i iskrenošću, čak i ako drugi ne uzvraćaju na naša pravedna djela.

Ne smijemo dopustiti da tama u srcima drugih dopre u svjetlost naših srca.