Znanost o duši

Znanost se konačno slaže u tome da je svijet živo, vibrirajuće biće i da je, u skladu s time, sve u njemu povezano. Vibracije se ponavljaju u obrascima nalik valovima, koristeći fizičke sustave u atomskim i subatomskim terminima, koji stvaraju čitav univerzum, i kvantna fizika čini goleme korake ka shvaćanju tih „valova vjerojatnosti”.

Kvantna fizika i mehanika pokazuju da je fizički svemir more energije, i da sva ta fizička materija, u svojoj temeljnoj razini, nije ništa nego zbir električnih naboja u interakciji s pozadinskim matriksom elektromagnetskih i drugih naboja.

Znamo da se o elektronu više ne razmišlja kao o djeliću koji se vrti oko jezgre atoma, već se o njemu konceptualizira kao o „virtualnom” (djelić ne postoji odvojeno od vala izvan naše prostorno-vremenske percepcije) i širi se kroz svemir kao kvantni val. A implikacije ovih otkrića su bezgranične.

Morat ćemo prihvatiti drevne poglede raznih kultura

Od Newtona imali smo materijalistički pogled na svijet koji je govorio da je materija primarna, ali sada ćemo morati promijeniti tu predodžbu u korist teorije uma ili svijesti. Široko prihvaćena teorija svijesti poznata je kao „produktivna teorija”, i ona kaže da mozak stvara našu sposobnost da budemo svjesni.

I možda ćemo morati prihvatiti drevne poglede raznih kultura koje su govorile o živućoj energiji, duhu ili svijesti kao primarnoj sili života – i upravo se to sada događa. Znanstveno, ovaj pogled drevnih kultura poznat je kao „teorija transmisivnosti” i govori o tome da je svijest neodvojiva od kozmosa i stoga nadilazi osobnost, neovisna je o našem mozgu i osjetilima, ali je moderirana njima. Mozak se ponaša poput leće kroz koju se svijest filtrira, prilagođava, fokusira i iskustveno doživljava.

Svi smo mi "duh"

Postoji sveprisutna moć, energija, esencija ili svijest koja rađa, energizira i održava kreaciju čitavog univerzuma u njenim bezbrojnim oblicima i pojavnostima, i toj se sveprisutnoj moći sve vraća. Temeljna sila postojanja prisutna je u svemu živome, iz nje izviru različito očitovani oblici života, i vibriraju na različitim razinama. To je osnovna energetska struja koja se naziva „duh”.

Duh se može pojavljivati u mnogo različitih oblika u univerzumu koji je skladan, dok funkcionira u svom međurelacijskom toku. To znači da može stvarati i ponovno stvarati sebe unutar granica vremena i prostora – drugim riječima, vječno se širi. To znači da smo svi mi, u našoj pravoj prirodi, „duh” jer svi se sastojimo od te urođene živuće energije koja samu sebe očituje.

Duh čine frekvencije očitovane u svemu što se kreće i vibrira – biljkama, životinjama, zvijezdama, vodi, kamenju, zemlji... i svemu ostalom što opažamo, jer sve je sačinjeno od frekvencija energetske vibracije. Čak je i svijest dio „duha”. Ovu svijest duhovne tradicije opisuju kao potpuno cjelovitu, nepodijeljenu i izvor svega stvorenog.

Putovanje od duha do duše

Ta cjelina, to stanje bez podjela, ta Jednota je dio svih aspekata kreacije. U nekom trenutku, tijekom naše fizičke manifestacije kao „duhova”, mi polako počinjemo biti svjesni sebe, i iskra „duše” se pali u našim fizičkim tijelima, rađajući naše duhovno putovanje prema „postajanju” ili žeđi duše da se ujedini s Duhom. Tijekom tog razdobolja počinjemo se razvijati kao duše koje su sposobne svjesno iskusiti univerzalni Duh o čemu je govorilo mnogo prosvijetljenih majstora.

Naše Duše se pročišćavaju i profinjuju svaki put kada se vrate svom postojanju i kroz mnoge živote svjesnog razvoja postaju starije i mudrije.

Na kraju, naše Duše igraju veliku ulogu u našim životima. Naša Duša je neka vrsta našeg unutarnjeg glasa, moralnog kompasa suosjećanja i vodič koji usmjerava u životu. Razina osjetljivosti naše Duše i intuicija podsjećaju nas da postoje dublje stvari u životu i više od onoga što vidimo, doživljavamo i postajemo. A to je naša Duša koja pati, kada je ne „hranimo” smislom, svrhom i duhovnim značenjem.

Što je energija duše?

Stupanj energije naše Duše određen je s tri osnovna čimbenika: količinom i dobi energije s kojom smo rođeni, načinom na koji smo energiju koristili od našeg rođenja i načinom na koji je koristimo sada. Sve što živa bića čine, i sve što im se događa, određeno je njihovom energijom Duše.

Primjer toga može biti kada govorimo o duhovnim temama s različitim vrstama ljudi. Mladu dušu, na primjer, ne zanima puno takva tema razgovora, a staru Dušu da. Drugi primjer za to je kada smo jednog dana visoko motivirani za vježbanje, a drugi dan nemamo ni najmanju želju za time. Kao da smo dvije različite osobe. Obično takvo ponašanje pripisujemo slaboj volji i to je u osnovi točno s našim novim razumijevanjem svijeta energije, koji definira snagu volje kao akumulaciju dostupne energije.

Skok u jednom životu

Snaga volje i disciplina obično se smatraju karakteristikama osobnosti koje netko posjeduje ili ne, no rijetko se zapitamo odakle dolazi ta pokretačka sila energije koja određuje naše dobro ili loše zdravlje, sreću ili nesreću, privlačnost ili odbijanje.

Sustavi kao što je Zakon privlačnosti koriste taj pojam energije Duše, kao i drevna  mistična učenja poput Qigonga koji uči kako uskladiti Duh, „Qi” ili „silu životne energije”.

Postavlja se pitanje je li moguće skočiti od Zrele duše do Stare duše u jednom životu, i odgovor je – da. Dob naše Duše ne određuje samo energija s kojom smo rođeni, već i način na koji je pročišćavamo i profinjujemo u svakodnevnom životu, te naša sposobnost da akumuliramo više energije.

Izvor: www.wakeup-world.com