Svijet misli, osjećaja i emocija

"U Esenskim svicima, starima 2500 godina, stoji da svako ljudsko biće živi istovremeno u tri svijeta.

Živimo u svijetu misli, svijetu osjećaja i svijetu emocija. Esenski svici kažu da kada ta tri svijeta postanu jedno, kada se misao, osjećaj i emocija ujedine u jednu moćnu silu, kažemo li planini da se pomakne, ona će se pomaknuti.

Mislio sam da je to samo metafora, no vidio sam u samostanima na Tibetu i kod svetih ljudi u Boliviji i Peruu, u izvornim tradicijama pustinja na jugozapadu, te u bolnicama u Pekingu u Kini, da to nije metafora, već doslovna činjenica.

Kad oni postanu jedno, doslovno možemo mijenjati svijet

Kada misao, osjećaj i emocija postanu jedno, mi doslovno možemo mijenjati svijet oko sebe, preuređivati atome materije kroz valove vjerovanja koja proizlaze iz našeg srca. Dakle, pitanje je, kada doživljavamo prosudbu i ego, što to nama zapravo govori?

Kao prvo, govori nam da nismo u svom srcu jer srce nema ego i ono ne prosuđuje. Kada imamo iskustvo tih kvaliteta, ono dolazi iz našeg uma, našeg unutarnjeg djeteta, našeg straha, obitelji, percepcije, uvjetovanja. Ne stiže iz srca.

Moć blagoslova

Kada nas nešto u životu povrijedi, ispriječi nam se na putu i uzrokuje bol, naša prva reakcija je - maknuti se od toga. "Ne želim to." I tada se javlja prosudba. Kada bismo mogli prigrliti iskustva kada nas netko ili nešto povrijedi, ne zato što nam se sviđaju takva iskustva i želimo ih ponovno, doživjeli bismo nešto novo. Drevni tekstovi savjetuju da blagoslovimo takvo iskustvo. Zvuči jako čudno - blagosloviti ono što te povrijedilo. Ali što se događa? Kada počinjemo blagoslivljati ono što nam uzrokuje bol, blagoslov jednostavno postaje priznanje.

Kada kažete: "Blagoslivljam osobu koja je bila neiskrena prema meni. Blagoslivljam osobu koja je izdala moje povjerenje, i ponavljate to naglas, verbalno izražavanje počinje donositi fizičku energiju iz srca u tijelo.

Uskoro vaše tijelo postaje toplo, u vašim očima se pojavljuju suze i vi govorite "Blagoslivljam tu osobu". Taj blagoslov oslobađa naboj osuđivanja na trenutak, a to je sve što vam je potrebno. Jer u trenutku kada naboj oslabi, možemo zamijeniti osjećaj povrijeđenosti nečime drugim. Sveti spisi kažu da je to nešto - ljepota.

Blagoslivljam povredu

Ljepota je moćna sila u našem svijetu. Drevni Esenski svici i indijanska plemena kažu da je ljepota svuda i u svemu, a naša je zadaća tražiti i pronaći je. Dakle, umjesto da sudimo o iskustvima koja doživljavamo, bolje je promatrati ih kao blagoslove.

Kada smo povrijeđeni, recimo: "Da, osjećam se povrijeđeno. Što mi ta povrijeđenost govori? Koji glas čujem? Što mi to govori o mom životu? Blagoslivljam povredu koja mi donosi informaciju o meni?" Tada je lakše našim mislima, osjećajima i emocijama postati jedno, da možemo pomaknuti planinu koja nam se ispriječi na putu.

Kada život postane molitva

Znamo da takva iskustva djeluju. Kada se grupa ljudi okupi i neko vrijeme dijeli iskustva u srcu, kao što je na primjer bio Međunarodni mirovni projekt na Srednjem Istoku (kada su se ljudi okupili tijekom libanonsko-izraelskog rata 1980-ih godina i stvarali te osjećaje iz srca), statistika je pokazala da su terorističke aktivnosti pale na nulu, a zločini i slučajevi u bolnicama, prometne nezgode su se smanjili.

Znanstvenici se pitaju, ako je molitva toliko moćna, zašto nije potrajala? To je srž tajne drevnih tradicija koja nam danas nedostaje. To iskustvo u srcu je nešto što činimo samo određeno vrijeme. Stare tradicije kažu da to nije nešto što činimo već nešto što postajemo i živimo. Život postaje molitva. Svaki trenutak svakoga dana je molitva.

To se naziva izgubljeni način molitve, molitva temeljena na osjećaju koji možemo imati stalno. To je način življenja. Kada tako činimo, molitva nikada ne prestaje. I to je tajna održavanja moćnih učinaka koje je znanost dokumentirala, a Esenski tekstovi kažu da je to moguće.

Što je to što nas može probuditi?

Ako sam došao na ovaj svijet s drugog svijeta i mogu postaviti jedno pitanje o sebi, temeljeno na onome što nisam pronašao u ovom svijetu, pitao bih - Što je ta jedna stvar koju imamo u ovom svijetu, koja nas budi i govori nam da smo svi jedna obitelj i da smo više od razlika koje su nas nekad razdvajale, i da smo previše dragocjeni da bismo se ubijali u ratovima?

Što je to što nas može probuditi i što možemo podijeliti sa svakim ljudskim bićem, a da nas podsjeća na tu istinu? To bi bilo moje pitanje.

Princip rezonancije

Princip rezonancije je možda jedno od najmoćnijih principa u prirodi jer nam omogućuje veliku promjenu s vrlo malo ljudi. Ako ti ljudi nauče jezik rezoniranja s Majkom prirodom, s Poljem, ako odaberu mir i iscjeljenje u svom tijelu i znaju to prenijeti na Matrix, fokusirana moć znanja jezika jača je od kaotične moći nepoznavanja toga jezika.

Mnogi ljudi žive u kaosu, tek nekolicina transcendira taj kaos. Oni više nisu zaključani u negativnost drugih ljudi, uslijed principa rezonancije.

Živite ono što ste naučili

Kada mi na Zapadu to činimo, to je nešto što povremeno radimo, a ključ je u tome da nam to postane način života. Na Zapadu to činimo uvečer, kad su djeca nahranjena, računi plaćeni, suđe oprano, odjeća čista a ručak za sutra pripremljen.

Tada odemo u sobu, ugasimo svjetlo, upalimo svijeću i mirisni štapić, uključimo glazbu i već je dva sata ujutro i preumorni smo, pa samo udahnemo, kažemo mantru i zaspimo. Kod starih naroda, čitav njihov život je duhovna praksa, tek povremeno zastanu s njome da bi učinili nešto za 20 eura.

Na Zapadu ljudi završe neki program i kažu da je bio sjajan, i pitaju me kada će biti sljedeći, što da iduće nauče. Ja im kažem - Nema više, idite kući i živite to što ste ovdje naučili. Nekima je lakše ići od radionice do radionice, od učitelja do učitelja, nego prigrliti i živjeti ono što su već naučili."