Letovi i mostovi Richarda Bacha

Richard Bach rođen je 23. lipnja 1936. u Oak Parku u državi Illinois. Školovanje je završio 1955. godine na Fakultetu Long Beach. Osim djela koje je napisao i objavio, Richard je poznat i po ljubavi prema avionima. Već s 15 godina imao je priliku prvi put letjeti avionom.

Njegova četvrta knjiga Galeb Jonathan Livingston, objavljena 1970. godine, učinila ga je popularnim i poznatim piscem. Knjiga je obuhvaćala nevjerojatne opise galeba i njegova leta. S vremenom izdavači su otkrili kako se radi o pravom potencijalu koji je ubrzo porušio sve moguće rekorde i prodao se u više od milijun primjeraka. Za Bacha letenje je metafora života, a život je traganje, proces stalnog učenja i ponovnog otkrivanja onoga što čovjek oduvijek zna, ali je na to zaboravio.

Most preko vječnosti njegov je autobiografski roman, ljubavna priča o tome kako je sreo svoju drugu suprugu, tada poznatu glumicu Leslie Parish. Richard je oduvijek znao da na svijetu postoji žena koja je njegova srodna duša, i u prvom dijelu knjige opisuje traganje za njom, brojne veze sa ženama koje je susretao, kao i nevolje koje su ga snalazile.

Leslie Parish upoznao je na snimanju filma Galeb Jonathan Livingston, nastalog prema njegovoj knjizi, i među njima se razvilo nježno prijateljstvo. Provodeći mnoge večeri u igranju šaha i u dugim razgovorima kroz koje su se upoznavali, njihovi osjećaji su prerasli u ljubav.

Zbroj jedan i jedan može biti beskonačnost

Nekoliko Richardovih misli iz prelijepe knjige Most preko vječnosti:

* Ovdje sam ne zbog toga što trebam biti tu ili zato što sam zarobljen ovdje, već zbog toga što bih radije bio s tobom, nego bilo gdje na svijetu.

* Najbolji način oduživanja za lijepe trenutke je uživanje u njima.

* Jedino što može poljuljati snove je kompromis.

* Poslije "Boga", "Ljubav" je najosakaćenija riječ u svakom jeziku.

* Moguće je da se dvije osobe mijenjaju zajedno, da zajedno rastu i obogaćuju se, i da ne osiromašuju jedna drugu. Zbroj od jedan i jedan, ako su one prave, može biti beskonačnost.

* Možda i nije toliko važno da su dvije osobe slične, koliko da su radoznale.

* Dosada između dvaju bića ne nastupa zato što su oni zajedno, fizički. Ona nastaje zbog njihove odvojenosti, mentalne i duhovne.

* Postoje trenuci kada te ne razumijem sve dok se ne naljutiš. Zar ne postoje trenuci kada ti ne znaš što ja mislim, sve dok ne zavrištim? Postoji li pravilo da se uči samo uz slatke riječi i poljupce?

* Ako smo dva balona, i naš zajednički pravac je naviše, onda postoji vjerojatnost da smo pronašli pravu osobu. Naš životni partner je netko tko život donosi u život.

* Nije važno slažemo li se ili ne, ili tko je u pravu. Važno je ono što se događa između nas dvoje i da li se stalno mijenjamo, rastemo i volimo jedno drugo sve više.

* Malo po malo izgrađujemo svjesno razumijevanje o onome što znamo čim se rodimo i što naše unutrašnje ja želi vjerovati da je istina. Naš svjesni razum, međutim, nije sretan dok to sve ne objasni i riječima.

* Suština učenja nije u tome da li gubimo igru, već kako je gubimo i koliko nas to mijenja, i što dobivamo time što ranije nismo imali, a što možemo primijeniti i na druge igre. Gubiti, na čudan način, znači dobivati.

* Ne postoje greške. Zbivanja u koja ulazimo, bez obzira koliko neugodna bila, nužna su da bismo naučili ono što nam je potrebno naučiti. Kakve god korake činili, oni su nužni da bismo došli do mjesta koje smo odabrali.

* Jedino što je važno na kraju našeg boravka na zemlji je koliko smo dobro voljeli, kakva je kvaliteta naše ljubavi.