Hrabrost prizivamo kad smo suočeni s izazovom, preprekom, svaki put kad zakoračimo u nepoznato. Ona je naša najbolja saveznica u svakoj situaciji koja prijeti našoj sigurnosti, kad su u opasnosti naši osjećaji, svjetonazori, tijelo ili materijalna sigurnost. U takvim se situacijama hrabrost ponekad pojavi posve impulzivno. Čak i prije nego što stignemo dobro promisliti, hrabrost nas već snažno gurne u život.

Može biti i uporna, tvrdoglava unutarnja snaga koja nas hrani ustrajnošću i izdržljivošću u teškoćama. Hrabrost nije odsutnost straha. Naprotiv, ona je naša snaga da se odupremo strahu. Hrabrost je zaštitnica našeg srca i unutarnjeg bića, naše istine. Često je nesebična, uvijek pravedna.

Ona će se zainatiti kad se nađemo u teškoćama i ustrajat će na svom putu. Hrabro je odabrati hrabrost jer to uvijek znači krenuti težim putom. Ona nam ne dopušta bijeg u rutinu, gdje ćemo se, gušeći sami sebe, tješiti prividom sigurnosti. Ne dopušta nam da preuzmemo ulogu žrtve. Hrabrost će pogledati ravno u srce straha i odlučno reći: „Nećeš pronaći moje slabosti, moj štit je neprobojan!“ A sve to nije nimalo lako!

Hrabrost nam je potrebna da bismo širili horizonte i osjetili punoću života. Možemo je vježbati jačajući volju da živimo svoju istinu, vlastitu viziju života. Najbolji prijatelji hrabrosti su vjera u sebe i povjerenje u život. A kad upoznamo svoju hrabrost, s njom ćemo pod ruku hodati sunčanom stranom svog života.