Naša civilizacija se suočava s nečim nazvanim šesto masovno uništenje života. Pet puta u povijesti naš je planet preživio katastrofalne događaje koji su uništavali 90 posto njegovog života. Posljednji put, 66 milijuna godina unatrag, na planetu je bujao bogat život, dinosauri su bili posvuda i onda je odjednom komet pogodio Novi Meksiko, poremetivši okolinu kao i veliki broj vrsta života na ovoj planeti – završilo je uništenjem dinosaura.
Danas su znanstvenici spoznali da smo mi u šestom po redu ovakvom događaju. Naznake su u ljudskom ponašanju koje ovo manifestira. Ono što zapažamo je da moramo promijeniti svoju svijest zajedno sa svojim ponašanjem, jer je dosadašnje znanje naše svijesti nedovoljno za opstanak na ovom svijetu. Živimo van harmonije s planetom, van harmonije jedni s drugima. Harmonije koja je ključna za naš opstanak, razmislite o tome.
Želim vam dati jednu usporedbu koja je ustvari mnogo više od same komparacije, to je priča o gusjenici koja se pretvara u leptira, veoma jednostavni proces metamorfoze. Ali ostavite li gusjenicu u grm, i vratite se nakon dan ili dva, veoma brzo lišće tog grma koje bi mogli okarakterizirati kao pluća ljudi, bit će uništeno. To je biće bez intelekta, biće koje uništava svoju sredinu...
Zatim dolazi u fazu kukuljice (pupa), tu se događa čitav kaos za gusjenicu, ona se slama, a novi organizam se stvara. Gusjenica se ruši i pada u zaborav, a stanice leptira se grade sve više i više. Taj bukteći proces dovodi do leptira, organizma koji ima najnježniji dodir prema svojoj okolini. Iz ovoga je jednostavno izvesti zaključak...
Izvor: