Jeste li prisutni?

U svakom obliku i svemu što cvjeta, raste i živi postoji energija koja omogućava sam život i postojanje. Kao što je i u pozadini svake životne situacije prisutna energija sadašnjeg trenutka. U njemu je sadržano sve što poznajemo, kao i ono čega nismo svjesni. Sadašnji je trenutak sve što jest. Ništa ne može postojati izvan sadašnjeg trenutka, pa ni mi.

Kad poslije duge vožnje automobilom zastanete pokraj nekog vidikovca, izađete iz automobila i osjetite kako vam se koža naježila od povjetarca, osjetite divljenje prema savršenom spektru boja, hlada i osunčanih dijelova koje očima gledate, kroz nosnice doživite prodor svježine i istančanost esencija vegetacije koja se posvud naokolo širi, a cvrkut ptica koji čujete u potpunosti vas raznježi, znajte da ste tada iskusili prisutni vječni sadašnji trenutak.

Vi kao biće i ono što se događa u vama i oko vas – sve se stopilo u jedno. Vaše iskustvo u tom je trenutku otišlo dalje od pet osjetila, a ono što vas je u potpunosti oplemenilo je vječna, prisutna energija koja svijetu oblika osigurava da se očituje i daje život. Vječni sadašnji trenutak uvijek je tu, pitanje je jesmo li i mi tu prisutni.

Zbog manjka naše prisutnosti propuštamo ljepotu koja se upravo sada događa. Prizor na proplanku može nas ostaviti bez daha, ali ne isključivo zbog njegove ljepote, nego zbog naše prisutnosti u tom trenutku. Imamo prvi put iskustvo baš s tim, jedinstvenim proplankom i naša cjelokupna pažnja obuzeta je tom ljepotom. Tada sve ono što doživljavamo biva tako svježe, novo, jedinstveno i izravno. Ne doživljavamo svakoga dana tako divan prizor koji je izmamio našu pažnju iz razmišljanja u bivanje.

Kad nas nešto tako lijepo probudi iz razmišljanja i osjetimo kao da je zastao cijeli svijet, to je trenutak čistog postojanja u kojemu imamo izravno iskustvo. Drugim riječima, postajemo jedno sa svime. Ne doživljavamo prizor proplanka s ograničenom sposobnošću naših pet čula, nego iz dubljeg stanja našeg bića. Tada prestaje svaki doživljaj vremena, prostora, materije i mi ostajemo čisto svjesni u direktnom iskustvu života.

Zašto ne prepoznajemo sadašnji trenutak?

Um se nalazi između onoga što doživljavamo i nas koji imamo iskustvo. Um je prepreka da u svakom trenutku ostanemo prisutni i imamo novo, svježe, jedinstveno i direktno iskustvo u životu. On nas sprečava da doživimo Svjesno iskustvo sadašnjeg trenutka.

Ako bismo uspjeli utišati misli iz uma, izravno bismo doživjeli ne samo oblike s kojima dolazimo u kontakt nego i odnose s drugim živim bićima. Zamislite da bez misli doživite trenutak takvim kakvim vam se prikazuje. Što je ono što bi nestalo u takvom iskustvu? Nestala bi sva prosuđivanja, analize, stavovi, mišljenja, uvjerenja… Bili biste potpuno ogoljeni od takvih unutarnjih glasova i ostao bi jedinstveni moment sadašnjeg trenutka.

Bez aktivnosti uma s njegovim igrama „dobro – loše“ kroz život bismo počeli ići Svjesno. U životu bismo tada dobili slobodu, ljubav, iskrenost, radost, mir, tišinu, mudrost, jedinstvenost…

Um je prepreka našem izravnom iskustvu u sadašnjem trenutku, ali je također tu da bismo se njime služili. Međutim, umjesto da se služimo mislima, došli smo do točke u kojoj smo obuzeti razmišljanjem. Ne znamo ni kako prestati, ni kad smo počeli. Ujutro, od trenutka kad se probudimo, cijelo nam tijelo treperi od uzburkanih valova blagog nemira koji dolaze iz uma. Većina ljudi obuzeta je unutarnjim glasom, i to toliko da im je postalo stvarnije ono o čemu razmišljaju nego život koji se učestalo pojavljuje pred njima.

Kako je nastao glas u glavi?

Kao sve bebe, nismo mnogo razumjeli jezik kojim se služe naši roditelji u zemlji u kojoj smo rođeni. Međutim, kako smo rasli, polako smo počeli raspoznavati i imenovati svijet oko sebe. Naučili smo da svaki oblik i sve na ovom svijetu ima svoje ime. Onda smo počeli oponašati svoje roditelje, smatrajući da to tako treba. Učili smo kako trebamo živjeti i reagirati na svijet oko sebe.

Kako smo razvijali određena dječja mišljenja, vrlo brzo smo izgubili odnos izravnog iskustva onoga što mi jesmo i onoga što nam se događa. Između nas koji doživljavamo i samog doživljaja stavljali smo mišljenja koja smo stekli. Godinama smo to prakticirali, vježbali i razvijali, tako da smo došli u trenutak u kojemu, od glasa koji neumorno i neprestano dobacuje iz naše glave, ne možemo više ni čuti tišinu, ni osjetiti ljepotu koja se događa u našem životu. Drugi put, kad pomislite da ste takvi, kako je to vaš temperament, osobnost ili karakter, zapitajte se jeste li možda postali sve to što sada mislite da jeste!

Glas koji poznajemo u glavi je onaj koji je rastao i razvijao se godinama. On je naša prošlost. Ono što smo naučeni biti i sve ono što smo mi osobno usadili kao „moje mišljenje“ nalazi se u našoj glavi. Taj glas iz glave učestalo teži budućnosti. Nada se i želi biti drugačiji od onoga što je sad. To su ona česta nezadovoljstva u mnogim ljudima, i mala i velika. To je onaj osjećaj „sve je ovo dobro, ali…“ To naše čuveno „ali“ ukazuje nam da nešto nedostaje. Mislimo da ćemo, kad to nešto budemo imali, biti u potpunosti zadovoljni.

Međutim, taj glas je programiran, kao stara ploča koja učestalo pušta iste melodije. I sve dok se ta ploča bude vrtjela u našoj glavi, ništa nam se novo neće dogoditi. Nećemo zadovoljiti glas u glavi sve dok se učestalo isti program melodija bude vrtio u našim danima. Ta je ploča program prošlosti i, dok se ona vrti u glavi, održava se prošlost. Kad zamijenite ploču ili, bolje rečeno, zaustavite ploču, možete čuti tišinu koja je uvijek bila tu, u vječnom sadašnjem trenutku, samo što je niste uspjeli prepoznati od učestalog ponavljanja iste „melodije“.

Testirajte svoj um

Možete i testirati taj glas u svojoj glavi, odmah, sada. Zastanite na trenutak i samo obratite pažnju na ono o čemu razmišljate. Što je to što ste maloprije pomislili? Vidjet ćete da su gotovo sva razmišljanja bazirana na prošlim iskustvima. Sve ideje, spoznaje, uvjerenja, navike koje ste postigli, sve je to ono što ste naučili, utvrdili i preuzeli iz prošlosti. I kako sad reagirate na ovaj potpuno svjež i nov sadašnji trenutak?

Ako iznova slušate stare ploče prošlosti, onda nova, buduća iskustva stvarate energijom prošlosti. Kontakt s vječnim sadašnjim trenutkom izgubi se onda kad svoju pažnju izgubimo u obrtajima starih ploča. Mi smo energija koja gramofonu daje struju. Zaista je važno naučiti kako vratiti energiju sebi umjesto da je rasipamo na takva dosadna, ista, nagonska razmišljanja.

Našom pažnjom moguće je primijetiti misli iz uma, a samim time i promatrati ih. Takva praksa promijenit će naše unutarnje stanje. Umjesto da budemo okupirani razmišljanjem, postat ćemo prisutni dok se misli odvijaju. Odvojit ćemo sebe od misli. Napravit ćemo razliku između sebe i onoga što se trenutačno događa kao aktivnost u umu.

Utišavanje glasa

Ako smo rekli da je glas nastao u našoj glavi jer smo tijekom sazrijevanja oponašali i preuzimali tuđa mišljenja, onda smo mi postojali i prije glasa iz glave. Trebamo se vratiti onom istinskom „ja“ oslobođenom od mišljenja koje je postojalo i prije nego li smo preuzeli sustav vjerovanja. Trebamo reći „da“. „Da“ sadašnjem trenutku i onome što nam se upravo sada događa. U sadašnjem trenutku prikazuje nam se istina onoga tko mi jesmo i života koji se trenutačno događa.

Ako odaberemo spustiti svoju pažnju u ovaj trenutak sada, učinit ćemo nešto čudesno. Dok je naša pažnja ostajala u razmišljanju, nismo uspijevali život iskusiti izravno, samo smo ga prekrivali slojevima mišljenja i razmišljanja. Ako bismo povukli svoju pažnju iz razmišljanja, glas u glavi više nas ne bi mogao nadjačati i mi bismo vidjeli, čuli, osjetili život koji se događa, onako istinit, bez prekrivanja misli iz prošlosti.

Pozivam vas da pronađete vlastitu istinu koja leži u vječnom sadašnjem trenutku. Istinu koja je sastavni dio tišine. Možda ste dugo živjeli pod bukom glasa iz glave i MISLILI da znate što je najbolje za vas. Pozivam vas da promatrate i prijeđete iz aktivnosti u mirovanje. Ispitajte i drugu stranu – kako je to ne reagirati na život, nego ga promatrati, što ćemo to čuti, vidjeti i otkriti? Cijeli univerzum krije se u toj tišini.

Duhovna praksa promatranja

Možete sebe često poticati da zastanete na trenutak i opazite što je ono što se događa oko vas. Gdje se to nalazite, što je na vama, tko je pokraj vas, što se to čuje, koje mirise osjećate? Samo na trenutak zastanite i sebe time vratite u sadašnjost. Imajte izravno iskustvo s onime što se događa. Ne pokušavajte išta mijenjati i željeti nešto što trenutačno nije tu. Budite voljni prihvatiti posebnost onoga što trenutačno jest. To se događa samo sad i nikad se više isti trenutak neće ponoviti. Zar to već ne budi zainteresiranost za ono što se trenutačno događa?

Onda možete zaći malo dublje i promotriti kakve se misli pojavljuju sada, što vam poručuju. Jesu li to one dobro poznate, za koje mislite da ste to vi dok ih registrirate? Jednostavno dopustite sebi da ih promatrate, ne činite ništa s njima, nema potrebe čak ni da ih dodatno tumačite, mijenjate, preispitujete se…

Ništa vas neće osloboditi više od čistog promatranja. Ostanite otvoreni prema činjenici da će vas misli pokušavati prekinuti u promatranju jer žele i dalje biti aktivne i u centru vaše pažnje. No, vi ih samo nastavite promatrati. Što više budete usredotočeni na takvu praksu, to ćete više osjećati onu pozadinsku prisutnost sadašnjeg trenutka. Kad promatrate, činite to bez koncentracije i naprezanja. Misli tada i dalje postoje, ali vi niste uvučeni u njih.

Na taj se način, u ovoj duhovnoj praksi, počinjemo odvajati od glasa iz glave i misli. Promatrajući misli, počinjemo uočavati da postoji onaj koji promatra i ono što se promatra. Stvaramo prostor između sebe i onoga što se opaža. Glas iz glave bit će razotkriven ako svoju pažnju usmjerimo u promatranje upravo sada i upravo ovdje. Mnogi ljudi svjesni su glasa iz glave, ali prekid veze s njim događa se kroz praksu.

Znanje nam može ponuditi više lakoće i razumijevanja našeg „problema“, ali samo praksa je ono što će zaista učiniti pomak iz RAZMIŠLJANJA u stanje PRISUTNOSTI. To jedinstveno osobno iskustvo je ono što će vam pokazati put. Put kojim želite ići ravno u srce svog Bića. Razaznat ćete istinu od laži. Kad umirite sebe i počnete promatrati glas iz glave, osjetit ćete kako popuštaju svi nemiri iz uma i nastaje mir. U vama će se početi buditi Svjesnost i istina.