Miljama daleko

Želim te, a ti nisi ovdje. Zastajem

u ovom vrtu, dišem boju misao dolazi

prije jezika u nepomičan zrak. Čak ti je i ime

 blijedi duh i, premda ga izdišem opet i opet,

 neće ostati uz mene. Večeras,

 izmišljam te, zamišljam, tvoji pokreti jasniji

od riječi koje te tjeram da mi kažeš već rekao si.

Gdje god sad bio, u mojoj glavi tvoje oči u mene

zure, dok stojiš tu, a prohladno kasno svjetlo

rastapa se u zemlju. Krivo sam ti uhvatila usta,

ali ipak se smiju. Prinesem te bliže, miljama daleko,

izumljujući ljubav, sve dok dozivi pomrakuša

ne prekinu i pretvore ono što je trebalo doći, bilo sigurno,

u sjećanje. Zvijezde nas snimaju ni za koga.

Carol Ann Duffy iz zbirke 'Gramatika svjetla: Nove izabrane pjesme' (izdavač V.B.Z.)