Što me može utješiti

kad sve riječi
gase ovaj požar u meni
samo s kapi vode,
kao benzin pogledi su njeni,
srce i dušu na zgarište svode.

U pepelu nema ništa vrijedno,
disati ili ne disati postane svejedno,
na trenutke vesele boje
brzo me prizemlje, brzo izgore.

Što me može utješiti
kad nju moram zamišljati
po ovome zraku,
šaptati njeno ime u svakome dahu,
samo mrakom presvlačim dan
tako sam nemoćan.

Luka Tomić iz zbirke poezije Mali anđeo (vlastita naklada autora)