Dva tijela ispred olujna večera

Iz sivog dana izronila
dva naša tijela
stoje sada
ko dva stražara na ulazu u veče

Ne veče: ocean od plava svjetla
visoko raste ponad kuća

O plav ocean ispred naših lica
i naša čežnja
dvije glave pjane od ljubavi
nasloniti na meko krilo oceana

*

S oblaka bježe tice povrh grada
i uz naš prozor
Oluja diže tamno lice iza kuća
i ide k nama
mi smo sami

Mi čekamo na plavom brijegu naše čežnje
Na glavi kose već nam teške, vlažne od oluje
I stoje
dva naša tijela
dva ponosna stražara na ulazu
u oluju naše ljubavi

                   Antun Branko Šimić