Duhovnost nam pomaže da se snađemo u životu
Čini se kako je jedna od najvažnijih stvari zbog kojih se okrećemo duhovnosti osjećaj da postoji nešto više od puke materijalne razine postojanja. To nešto više može značiti vjeru da naš život ima posebnu svrhu, vjeru da postoji bog, vjeru da postoji duša koja ne umire zajedno s tijelom, vjeru da postoji ljubav, vjeru u još mnogo različitih stvari. Duhovnost se bavi tim nevidljivim silama, finim tkanjem neke druge stvarnosti.
Duhovnost se često veže uz religiju, ali obuhvaća i druge duhovne prakse. Ona je unutrašnji put na kojem tražimo odgovore, nadajući se da ćemo osjetiti povezanost s nečim većim od nas samih. To je povezanost s iscjeljujućim i sveobuhvatnim energijama koje nazivamo različitim imenima, štujemo i tražimo na različite načine. U njih vjerujemo u većoj ili manjoj mjeri, a one daju svrhu našem postojanju, razlog da radimo, da se borimo, da učimo, da ustrajemo. Duhovnost nam pomaže da se snađemo u životu, ona je naše nadahnuće.
Duhovni tragači
Na putu duhovnosti najprije se susrećemo sami sa sobom. Ne možemo prevariti svoje srce i vjerovati samo tako, zato što smo to odlučili. Prava vjera duboko je usađena u srce i dušu, a um je može podržati ili preispitivati. Putovi duhovnosti raznoliki su, a njeni darovi unutrašnjeg mira i skladnog života primamljivi su mnogim tragačima.
Mnoge nemirne duše slijede nevidljive tragove kao da tragaju za blagom, skupljaju mrvice znanja i iskustva koja nadahnjuju da bi ih utkale u tkanje svog duhovnog života. Tragači su vođeni nadom i nepokornom idejom da postoji pravi odgovor, pravi mir, da postoji srodna duša, da postoji bog. Postoji toliko pravih odgovora na pitanje što je to duhovnost kao što postoji i mnogo staza kojima se kroči u potrazi za njima, a svatko od nas ima veću ili manju potrebu krenuti tim putem.
Snop svjetlosti i šum lišća
Načini prakticiranja duhovnosti kreću se od molitve i meditacije preko različitih načina rada na sebi i samopomoći, kreativnosti ili boravka u prirodi do razrađenih religijskih obreda. Sigurno ste spontano doživjeli pokoji čudesno produhovljen trenutak, kad sunčane zrake prodru kroz oblake stvarajući gotovo nestvaran snop svjetlosti poput kakva božanskog znaka. Ili vas je prožeo neopisiv osjećaj mira dok ste osluškivali lagani šum lišća i promatrali igru svjetlosti u krošnjama šećući šumom.
Možda ste kroz osmijeh svojeg djeteta ili oči voljene osobe mogli uroniti u tako dubok osjećaj ljubavi da ste osjetili kako vas je proželo blaženstvo. Takvi trenuci, nažalost, kratko traju, ali ipak ostavljaju dubok trag i učvršćuju nas na putu duhovnosti. Svaka duhovna praksa razvija i obogaćuje naš unutrašnji život. Možemo osjetiti dublju povezanost sa stvarnošću, s drugim ljudima, s prirodom ili samim svemirom. Stoga kad za nekoga kažemo da je produhovljen mislimo na širinu duha zbog koje osoba zrači posebnom mudrošću i smirenošću.
Netko prihvaća tradiciju, netko alternativne putove
Premda svi težimo istim osnovnim potrebama, poput sigurnosti i ljubavi, zdravlja i sreće, naše su osobnosti jako različite. Naše su potrebe drukčije, kao i naši prioriteti. Pojedini među nama dobro se snalaze u stvarnosti. U materijalnom svijetu pronalaze čvrsto uporište i to im je dovoljno. Područje duhovnosti nije im izazovno kao nekoj eteričnoj duši koja se osjeća skučeno i nesretno te čezne da se poveže s višim silama koje donose utjehu i sigurnost. Netko će prihvatiti tradiciju, netko će tražiti alternativne putove. Netko će sumnjati i preispitivati, a netko će se s dubokim žarom vjere prepustiti nevidljivim energijama.
Astrologija je također jedan od mnoštva putova duhovne potrage. Ona nam pomaže da učimo o sebi, da prepoznamo svoje mogućnosti. Zanimljivo je da se u natalnoj karti ne može očitati je li riječ o ženi ili muškarcu. U očima astrologije svi smo ravnopravna bića satkana od energije, svi tražimo pravi put da se ostvarimo.
