Marija Jurić Zagorka u svojoj je srži bila mnogo više od vizionarske književnice i prve hrvatske novinarke - bila je nepogrešivi promatrač i duboki znalac ljudske duše. Iako smo je navikli čitati kroz napete povijesne zaplete i borbu za pravdu, njezina pisana riječ nosi tihu, bezvremensku psihologiju čovjeka.
Zagorkine misli nisu ostale zarobljene u prošlosti; one i danas, s nevjerojatnom preciznošću i emotivnom oštrinom, razotkrivaju iste one unutarnje borbe, čežnje i istine s kojima se svakodnevno susrećemo.
I dok se svijet oko nas neprestano mijenja i ubrzava, ljudsko srce u svojoj suštini ostaje isto. Svi prolazimo kroz trenutke u kojima nam sumnja prijeti poljuljati temelje, u kojima nas preplave teške emocije ili u kojima, pod pritiskom svakodnevice, zaboravimo koliko je velika snaga skriva u nama. U takvim razdobljima, Zagorkini citati dolaze poput blagog, ali nepokolebljivog svjetionika. Oni nas uče kako sačuvati nadu, kako ne dopustiti da nam sažaljenje zamijeni snove te kako ostati vjerni vlastitoj istini čak i onda kada je to najteže.
Njezini stihovi i rečenice podsjećaju nas na to da je svaka duša duboka tajna, ali i da ljubav, baš poput zvijezde u noći, nikada uistinu ne može utrnuti.
U nastavku donosimo bezvremenske mudrosti Marije Jurić Zagorke koje nas vraćaju k sebi i podsjećaju na to što uistinu znači voljeti, vjerovati i hrabro, punim plućima živjeti.
