Općepoznata je metafora oca psihoanalize Sigmunda Freuda koji svjesni um čovjeka uspoređuje s vrhom ledenog brijega, dok golema masa leda ispod površine predstavlja nesvjesni um. No, riječ nesvjestan nipošto ne označava nepostojanje svijesti i inteligencije, naprotiv, taj izraz samo naglašava da ta razina nije dostupna svjesnom umu čiji je kapacitet primanja i procesiranja informacija sužen. Jedna od mogućih podjela nesvjesnog uma je u tri glavna dijela:
- područje osobnih, nesvjesnih i predsvjesnih sadržaja – naše vlastite potisnute misli i osjećaji
- kolektivno nesvjesno koje sadrži pohranjene informacije i obrasce na globalnoj razini, što si najbolje možemo predočiti kao unutarnji internet na koji se svaki pojedinac može priključiti i crpsti podatke iz beskrajno bogate riznice ljudskih iskustava, koja obuhvaća sve dimenzije prostora i vremena
- područje više svijesti, duhovna razina, duša.
Meditacija za povezivanje s anđelima
Komunikacija pojedinca s razinama nesvjesnog odvija se prije svega putem osjećaja, tjelesnih senzacija i osjeta (tzv. somatska inteligencija), no jednako tako i putem aktivnog korištenja sposobnosti zamišljanja. Riječi i pismo su simboličke reprezentacije kojima opisujemo svijet koji nas okružuje, na njima se temelji naša civilizacija. No za komunikaciju s nesvjesnim razinama njihova je uporabna vrijednost ograničena. Puno dublje dopiru misli i osjećaji izraženi slikama i emocijama, što je u području psihološkog rada s ljudima odavno prepoznato.
Filozof i teolog Henry Corbin uveo je pojam imaginativne kognicije koju naziva čisto duhovnim fenomenom koji nadilazi granice fizičkog organizma. Corbin razlikuje imaginaciju koja je „puki proizvod mašte“ (osobni nesvjesni um) od imaginacije koja potječe iz imaginativnih područja našeg nesvjesnog (kolektivna i viša razina nesvjesnog uma), a koja sadrži za nas važne poruke, koju on naziva imaginatio vera.
Čuveni psihijatar Carl Gustav Jung za rad s vizualizacijama koristi pojam aktivna imaginacija, za koju kaže da je poput mosta kojim možemo prijeći i na „drugu stranu stvarnosti“, koja govori jezikom slika, snova i mašte, prenoseći nam važna priopćenja koja svjesnim umom ne možemo dokučiti.