Vraćajući se u svoj samostan, dva budistička bonza naišli su na vrlo lijepu ženu na obali rijeke. I ona je, kao i oni, htjela prijeći rijeku, ali je voda bila preduboka. Jedan ju je od njih na svojim ramenima prenio preko na drugu obalu.

Drugi se bonzo jako sablaznio. Dva je sata grdio prijestupnika što je prekršio pravilo: Je li zaboravio da je bonzo? Kako se usudio dirnuti ženu? Što će reći ljudi? Nije li nanio štetu njihovoj svetoj vjeri? I tako dalje.

Bonzo, koji je prestupio pravilo, strpljivo je slušao. Na kraju pouke reče: ''Brate, ja sam tu ženu ostavio na obali rijeke. Zar je ti još uvijek nosiš?''