Isus Krist reče da još nikada nije bio na nogometnoj uakmici. I poveli smo ga, moji prijatelji i ja, na jednu utakmicu. Bijaše to žestoka bitka između protestantskih boksera i katoličkih križara.

Križari postigoše prvi zgoditak. Isus glasno zapljeska i baci svoj šešir u zrak. Tada zgoditak postigoše bokseri. Isus glasno zapljeska i baci svoj šešir u zrak.

To zbuni čovjeka iza nas. On potapša Isusa po ramenu i upita: "Za koju momčad vi navijate, dobri čovječe?" "Ja", odvrati Isus, koga je igra vidno uzbudila, "Ja ne navijam ni za jednu momčad. Ja sam jednostavno ovdje da uživam u igri."

Pitalac se okrene svoje susjedu i podrugljivo reče:"Ha, bezbožac!"

Na povratku smo tumačili Isusu kakav je položaj religija u današnjem svijetu. "Pobožni su ljudi smiješan narod, Gospodine", rekosmo. "Čini se da oni uvijek misle da je Bog na njihovoj strani, a protiv ljudi druge stranke."

Isus se složi s tim: "Zbog toga se ja nikad ne oslanjam na religije, nego se oslanjam na ljude", reče on. "Ljudi su važniji od religija. Čovjek je važniji od subote."

"Morao bi ti paziti na svoje riječi", reče jedan od nas našto zabrinut. "Jedanput si zbog jedne takve stvari bio razapet."

"Da - i to od religioznih ljudi", reče Isus s usiljenim smiješkom.