Sunce "stoji"
Latinska riječ solstitium doslovno znači suncostaj i pojašnjava što se zbiva na nebu u tom trenutku. Zimski solsticij događa se svake godine oko 21. prosinca, ponekad dan ranije, ponekad dan kasnije. Kad promatramo stazu kojom putuje Sunce, čini nam se da je ono vrlo nisko na nebu. U podne, kad je na svom zenitu, Sunce čak nekoliko dana zaredom naizgled stoji na istom mjestu.
Njegova se putanja ne spušta niže jer je Sunce dosegnulo najnižu točku svoje putanje, a još se nije počelo penjati. Tijekom nekoliko solsticijskih dana Sunce stoji na istoj točki i prikuplja snagu kako bi pokrenulo novi ciklus života. Zajedno sa Suncem, čitava priroda miruje, čeka, prikuplja snagu. Za vrijeme zimskog solsticija i mi bismo trebali prihvatiti taj prirodni ritam, odmoriti se, smiriti i razmišljati.
Iz tame će započeti novi život
Zimski solsticij trenutak je u godini kad je dan najkraći, a noć najdulja. Tama koju noć donosi u tom trenutku ima prevlast. Mogli bismo reći da je to kulminacija tame. U svijetu dualnosti na svim razinama postojanja pratimo ples suprotnosti i pokušavamo uspostaviti ravnotežu. Jedna od najintrigantnijih suprotnosti koja je oduvijek imala vrlo moćno značenje u religijama i duhovnim praksama suprotnost je svjetla i tame. Prošireno značenje te suprotnosti priča nam o dobru i zlu, razvoju i stagnaciji, životu i smrti.
U davnim danima tami se nije pripisivalo negativno značenje. Tama se smatrala plodnom, poput tame zemlje u kojoj se sjemenka novog života priprema i sakuplja snagu za rast. Tama istovremeno označava tajnu, nešto skriveno i misteriozno. No iz tame će započeti nov život. Iz sigurne i tople tame majčine utrobe rađa se novi život u čitavoj prirodi. U drevnim vremenima ta duga noć, tama, smatrala se duhovnom kolijevkom u kojoj se preporađa Sunce. A s njegovom svjetlošću preporađamo se i mi, i to u tjelesnom, duhovnom i emotivnom smislu.
Jarčeva obratnica
Zimski solsticij početak je godišnjeg doba zime, a kako zima počinje astrološkim znakom Jarca, ovaj se važni trenutak u godini naziva i Jarčevom obratnicom. Nakon kulminacije tame i nekoliko dana suncostaja, počinje uspon prema svjetlosti. Obrat koji se događa najava je promjene snaga u odnosu tame i svjetlosti. Nakon zimskog solsticija svaka noć je nešto kraća od prethodne, svaki dan je malo dulji.
Noć i dan bit će u ravnoteži, jednake duljine, za proljetne ravnodnevice ili ekvinocija, početkom proljeća, 21. ožujka. Potom će dani i dalje postajati sve dulji, do trenutka kulminacije svjetlosti za ljetnog solsticija, 21. lipnja. Nadahnuti dubljim značenjem odnosa svjetlosti i tame, kulminacijom jednog od njih za vrijeme solsticija nastali su mnogi rituali, običaji i duhovne prakse.
Drevni su narodi smatrali da je jedna od najvrednijih stvari koje posjeduju kao narod njihovo razumijevanje stvaranja svijeta. Kozmologija je razumijevanje postanka i svrhe života. Utkana je u običaje, zakone, legende, simbole, rituale svakodnevnog života i predstavljala je sveto znanje. Većina drevnih kultura, bez obzira na to što su se razvijale na potpuno suprotnim stranama svijeta, bez međusobnih poveznica, ima jedinstveno razumijevanje solsticija.
Sunce je najvažnija sila koja donosi život. Stoga se Sunce personificira nekim božanskim likom. Pažljivo se prati njegovo kretanje, ritualima se pokušava ne samo slaviti njegov značaj nego i osigurati da se taj ritam prirode nikad ne naruši. Sveto znanje o preporodu svjetlosti svaka je civilizacija zaodjenula svojom pričom, svojim junacima, svojim velom tajnovitosti.
Solsticij je u svakoj civilizaciji bila proslava nade da će proljeće ponovo doći, da će život ponovo bujati. Iz trenutačne tame razvit će se novi svijet, novi ciklus plodnosti prirode koja je značila život. Sunce se u proširenom smislu u našem osobnom duhovnom razvoju povezuje s prosvjetljenjem, preporodom, samospoznajom, spasenjem.
Horus i Mitra
Rođenje sunca kao izvora života, topline, svjetlosti opisano je u mnogim mitologijama. Egipatski bog Horus bio je bog sunca. Njegova glava u obliku sokola simbol je neba i visina, on je samo lice neba. Horusove oči bile su sunce i mjesec. Horus je sin i miljenik boga sunca Ra, vladara svih bogova. Ovdje nalazimo dva važna motiva koja se ponavljaju u gotovo svim kasnijim mitovima i religijama. Sunce kao vrhovna sila u svemiru, ona koja stvara i donosi život, te božansko dijete, sin sunca koji donosi spas.
U Vedama se pojavljuje Mitra kao samo fizičko sunce, a isto se božanstvo pojavljuje poslije i u kulturama Mezopotamije i u Perziji. Zanimljivo je da je Mitra bio bog sunca, posrednik između boga i čovjeka, neba i zemlje, rođen 25. prosinca u tami spilje. Mitru su štovali i u golemom Rimskom Carstvu, sve do pojave kršćanstva.
Rođenje Isusa koji nosi spasenje
Hraneći se na drevnim izvorima, i kršćanstvo je smjestilo jedan od najradosnijih događaja upravo u ovo razoblje – Božić, rođenje Isusa. Božić također slavimo 25. prosinca, a u njemu prepoznajemo utjecaj puno starijih tradicija. Sin Božji rodio se u doba zimskog solsticija kako bi ljudima donio spasenje.
Stari su Rimljani solsticije smatrali prolazom, svetim vratima kroz koja prolazimo prema novim razinama života. Rimski bog Janus imao je dva lica, jedno od njih gledalo je prema zimskom, a drugo prema ljetnom solsticiju. Janus simbolizira promjenu, procese tranzicije i početak. Prema njemu je mjesec siječanj i dobio ime – januar. Proces prolaska iz prošlosti u budućnost, iz jednog životnog razdoblja u drugo, iz tame prema svjetlosti, te ponovo iz svjetlosti u tamu dio je prirodnog ritma života.
Saturnalije
U doba solsticija, općenito tijekom zime, manje je svjetlosti, puno je tmurnih dana, što izaziva sjetno raspoloženje i depresije. Astrološkim znakom Jarca koji počinje zimskim solsticijem vlada planet Saturn. On je simbol granica, obaveza i teškog rada.
Kako bi unijeli novu energiju u to mračno doba godine, stari Rimljani su obilježavali zimski solsticij svetkovinom Saturnalija. Saturnalije su trajale od 17. do 24. prosinca. Priređivale su se javne gozbe, danonoćne zabave, karnevali i bilo je dopušteno kockanje. Bio je običaj i da se dijele darovi, baš kao što mi danas radimo za Božić. To je bilo razdoblje obiteljskog slavlja i dobrog raspoloženja.
Saturnalije nisu bile ništa više raskalašne nego što su današnji karnevali koji svoje podrijetlo vuku izravno iz Saturnalija. Robovi su tada barem na jedan dan postajali gospodari svojim vlasnicima. Privremenim kršenjem pravila i preokretom u uobičajenom društvenom poretku, kad kaos prevlada, kad se društveni poredak privremeno ukida, događa se ritual društvene transformacije. Stari bi poredak privremeno nestao da bi se iz kaosa preporodio osvježen, ojačan za novi ciklus rasta.
Duhovno prosvjetljenje i preporod
U suvremenom svijetu ne živimo više u ritmu prirode, na način kako su živjeli naši preci. Stari rituali koji su obilježavali važne trenutke tijekom godine zaboravljeni su i odbačeni. Čak i radosni Božić od toplog, obiteljskog blagdana postaje komercijalizirani događaj koji sve češće izaziva stres. Malo tko će obilježiti sam solsticij.
Bez obzira na različitosti, u središtu svih tumačenja zimskog solsticija su duhovno prosvjetljenje i preporod. Preporod svjetlosti ne događa se samo u prirodi. On se može dogoditi i u našim srcima, u našoj duši. Postoje neki mali, osobni rituali kojima se možemo prilagoditi prirodnom ritmu i na svoj osobni način obilježiti zimski solsticij.
.png)
.png)
