Unutarnji alarm za uzbunu

Svi smo iskusili osjećaj vjerovanja u nešto, koji kao da se pojavio ni od kuda. Možda ste osjetili unutarnji osjećaj da se nalazite na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Iako ne moramo imati neki očit razlog, mi jednostavno znamo da taj osjećaj postoji. Obično je u našem interesu da se vodimo tim osjećajem u trenutku kada ga osjetimo.

Kasnije, kada se nađemo u sigurnom okruženju možemo se pozabaviti istraživanjem toga što je potaknulo naš unutarnji alarm da se oglasi. Kada to učinimo, nije neuobičajeno otkriti da je te osjećaje potaknulo nešto dublje od osjećaja ljubavi ili straha koji inače oblikuju naše tipične osjećaje. To nešto je ono što mnogi ljudi nazivaju vibracijama tjelesne istine, tjelesne rezonancije, ili jednostavno rezonancijom.

Što je rezonancija?

U svojem najjednostavnijem obliku, rezonancija je izmjena energija između dvije stvari. Riječ je o dvosmjernom iskustvu, koje dopušta svakom “nečemu“ da dođe u ravnotežu s drugim. Rezonancija igra važnu ulogu u svemu što se nalazi u našem životu, od paljenja televizije ili radija, do nezaboravnog osjećaja kada nas netko pogleda duboko u oči i kaže “volim te.“ Naše iskustvo onoga u što vjerujemo je čista rezonancija između nas i činjenica s kojima smo suočeni.

Kako bismo jasnije razumjeli rezonanciju, pogledajmo primjer zajedničkih vibracija između dvije gitare koje se nalaze na suprotnim stranama iste prostorije. Kada se trzne najdonja žica na bilo kojoj gitari, ista ta žica će vibrirati i na drugoj gitari kao da je na njoj odsviran ton. Iako se nalazi na drugoj strani prostorije i nitko je nije fizički dotaknuo, ona će svejedno reagirati na prvu gitaru jer imaju jednaku sposobnost dijeliti određenu vrstu energije. U ovom slučaju, energija je u obliku vala koji prostorijom putuje kroz prostor. Na isti taj način mi doživljavamo uvjerenja u svojim životima.

Detektor istine

Za razliku od dviju gitara koje su naštimane da im se zvukovi podudaraju, mi smo energetska bića koja imaju sposobnost naštimati svoja tijela i dijeliti određene vrste energija. Kada naše misli određuju našu namjeru da vidimo to što vidimo, riječi koje izgovaramo ili nešto što inače doživljavamo na određen način, naša fizička tijela reagiraju na energiju tog iskustva. Kad ona vibrira s nama, imamo reakciju smještenu u tijelu koja nam govori da je nešto što smo vidjeli ili čuli “istinito“ – barem za nas u tom trenutku. Zbog toga je tjelesna istina tako zanimljiva.

Bez obzira na to je li određena informacija ili iskustvo činjenica, to nije jednaka vrsta istine. Osoba koja osjeća rezonanciju vjeruje da je nešto istinito, a u tom trenutku to i jest istinito za tu osobu. Prošlo iskustvo pojedinca, njegovi doživljaji, odluke i utjecaji oblikuju iskustvo u to što ta osoba osjeća u trenutku.

Jednako zanimljiva je i činjenica da se ista osoba može suočiti sa sličnom situacijom tjedan dana kasnije i shvatiti da više ne rezonira s njom. Zato što to više nije istinito. To se događa zato što su se promijenili načini na koji osoba doživljava nešto i jednostavno više ne vjeruje u isto u što je vjerovala prije tjedan dana.

U svojim iskustvima tjelesne istine, ljudi često i tjelesno osjećaju da vibriraju s nečim što su upravo iskusili. Žmarci, zvonjava u ušima, nevidljiv nalet krvi u obraze, prsa ili ruke, česti su izričaji tjelesne istine.

Rezonancija na djelu

Rezonancija je dvosmjerno iskustvo. Osim što nam govori kada je za nas nešto istinito, ona također djeluje i kao obrambeni mehanizam koji nas upozorava na potencijalno opasne situacije. Kada se nađemo primjerice, u “mračnoj uličici“, možemo osjetiti pomisao da smo na krivom mjestu u krivo vrijeme. Naša tijela to znaju a simptomi toga se mogu očitovati kao tjelesna slabost, kao da nam je odjednom nešto isisalo svu energiju ili malo ekstremnije, kada nas određeni doživljaj ili informacija toliko iznenade da nas oblije hladan znoj i problijedimo jer je sva krv jurnula iz lica pripremajući nas na borbu.

Zanimljivo je da često imamo jednake reakcije u prisutnosti laži, ili bar informacija koje naše tijelo osjeća kao neistinu. Iako je moguće da jednostavno ne raspolažemo svim informacijama ili da se one kojima raspolažemo doimaju netočnima, ključan je taj osjećaj da istog trenutka sumnjamo na laž. Mi reagiramo na svoj doživljaj tog trenutka. Kada čujemo da nam netko kaže nešto za što znamo da je neistina, osjećamo napetost u tijelu koja se obično naziva “detektor gluposti“. Iako se često ne temelji na činjenicama koje su nam u tom trenutku poznate, naš nam unutarnji osjećaj može biti neprocjenjiv alat u situacijama koje variraju od sumnje na nevjeru, do čitanja popisa sastojka na pakiranju omiljenih slatkiša koji nas uvjeravaju da su svi aditivi i masnoće koje ćemo upravo pojesti potpuno bezazleni.

Tijelo već zna odgovore

Moja je obitelj nedavno imala takvo iskustvo kada su se “tri liječnika“ pojavila jedan dan na vratima kako bi pošpricali dvorište pesticidima koji će zaštititi susjedstvo od neželjenih insekata. Iako su nam rekli da su pesticidi bezopasni za ljude i životinje, rečeno nam je da kućne ljubimce, djecu i bose noge 24 sata držimo podalje od trave i da obrišemo cipele prije ulaska u kuću. Bez obzira na to što nisam istraživao o kakvim je pesticidima ili kompaniji riječ i nisam imao nikakvog razloga da sumnjam u čovjeka koji mi je pozvonio na vrata i istinski vjerovao u ono što mu je njegov poslodavac rekao, znao sam u svojoj srži da je ono što mi je rečeno neistina. Prvo što sam rekao bilo je “ako su te kemikalije tako bezazlene, čemu sve te mjere opreza?“.

Nakon što sam na brzinu provjerio na internetu, moje su se sumnje pokazale istinitima. Pesticidi kojima su trebali tretirati dvorište bili su isti oni s kojima je povezan čitav niz zdravstvenih problema. Kao da kompanija vjeruje da sve dok se od njihovih pesticida ne počnu pojavljivati troglavi mravi, oni su bezopasni.

Ključno je u ovoj priči da ne moramo razmišljati o svojem iskustvu kako bi otkrili je li nešto za nas dobro ili nije. Tijelo već zna odgovore i ono reagira šaljući signale koji su nam poznati. Ovo su iskustva koja nam govore kada ćemo nešto prihvatiti kao istinito o svojem životu a kada ne.

Pitanje je: Imamo li mudrosti i hrabrosti poslušati?

Izvor: greggbraden.com