Čovječe, kad pored mene prođeš,
nemoj podići ruku ni na jedno stablo,
ni na jedan grm.
Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.
Ja sam toplina tvog doma i ognjišta
u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad i štit od vreline
ljetnoga sunca.
Ja sam drvo tvoje kolijevke,
sljeme tvoje kuće, daska tvojeg stola,
postelja na kojoj spavaš
i odmorište vječnog počinka.
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju.
Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me,
nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,
ne ozlijedi me bezobzirno.
Khalil Gibran: Molitva šume
Koliko puta dnevno prođemo pored drveta a da ga ni ne primijetimo? Vrijeme je da više nego ikad počnemo cijeniti prirodna blaga koja su nam dana, a pogotovo šume koje su pluća naših gradova. Pročitajte dirljivu pjesmu ovog bezvremenskog ...
Još iz kategorije