Kad nakratko zastanete i razmislite o svojem životu – mislite li da je ono ispalo baš onakvim kakvim ste ga priželjkivali ili ste se možda ipak razočarali? Jedna od tih ljudi je anonimna žena koja je na portalu Your Tango odlučila olakšati svoju dušu i reći što misli o svojem životu. Pročitajte njezinu priču.
„Dok sam odrastala, mislila sam da ću do 25.-te godine imati sređen život. Lijepa kuća, partner u kojeg bih bila zaljubljena i u sretnom braku, možda bih čak imala i dijete ili dvoje. Imala bih lijep auto i bila bih jedna od onih mama koja vodi svoje dijete na nogomet - baš onakva kakvu vidite u svim filmovima.
Odraslost se činila tako sjajnom i jednostavnom. Jedva sam čekala tu slobodu.
Gledala sam svoje roditelje, roditelje svojih prijatelja i druge odrasle zbog kojih je sve izgledalo tako lako. Sretne veze, poslovi u kojima su uživali i obitelj koju su voljeli. Jedva sam čekala da i ja budem jedna od njih. Imati taj život koji sam toliko željela.
Međutim, do svoje 25. godine nisam imala ništa od toga. Umjesto toga, napravila sam puno grešaka. Osjećala sam se kao da sama sebi iskopala rupu i nisam mogla iz nje izaći.
Nisam imala stabilan bankovni račun (više sam vremena bila u minusima nego u plusu ili na nuli) i bilo mi je teško pronaći posao bih zavoljela. Auto mi je jedva radio, toksična veza u kojoj sam se osjećala apsolutno zarobljenom i kronične bolesti koje su me spriječile da imam obitelj kakvu sam oduvijek željela.
Osjećala sam se posramljeno što moj život nije nimalo sličan svim onim romantičnim komedijama i filmovima o odrastanju koje sam toliko voljela.
Trebala sam imati uređeni život, ali umjesto toga sam se raspadao, poput klupka koje se samo odmotavalo. I bez obzira na to koliko sam vremena provela povlačeći nit, nikad nisam mogla to preduhitriti.
Stvarno sam htjela odustati. Prihvatiti da neću imati onaj lijepi i slikoviti život kakav viđamo u filmovima. Ali tako mi je drago što nisam.
Kako sam nastavila sa svojom borbom, shvatila sam da praktički nitko nema sređen život u svojim 20-ima. Nisam bila jedina, kao što sam si godinama govorila. I ostali teturaju u životu, pokušavajući shvatiti jesne te iste stvari.
Ono što smo javno prikazivali bila je iluzija, nešto zbog čega svi vjeruju da su naši životi savršeni.
Svi se borimo kroz život, svi griješimo. Ali mi također učimo od njih.
Oni otrovni bivši koji su nas učinili jadnima? Naučili su nas kako uočiti te crvene zastavice i izbjeći ih, kao i naučili su nas što želimo, a što ne želimo u vezi.
Onaj kolega s posla/prijatelj/brat/sestra koji vas je pregazio? Naučili su vas kako stajati na zemlji i znati svoju vrijednost.
Te novčane pogreške koje ste napravili naučile su vas kako bolje kontrolirati svoje financije.
Jedini način učenja i rasta je donošenje loših odluka.
Ljudska bića su manjkava. Nije nam suđeno da budemo savršeni, a to je najljepši dio nas.
Sve ružne stvari koje su mi se dogodile kad sam bila mlađa učinile su me jačom, mudrijom i spremnijom na sve. Čak i sada kada imam 30 godina, znam da ću činiti još grešaka, ali uzbuđena sam što ću učiti iz njih i nastaviti graditi ovu divnu, ludu vožnju toboganom koju zovem životom.
S 30 sam konačno spremna istinski živjeti.“