Današnji dan donosi sveti trenutak stanke. U ovoj mreži života svi smo duboko povezani i ovdje smo kao rezultat truda, ljubavi i energije onih koji su koračali ovom zemljom prije nas. Danas, kada je vanjski svijet tiši, pravi je trenutak da se obratite nevidljivim svjetovima, svojim dragim osobama i precima za hrabrost i viziju.
Astečki i kršćanski korijeni sjećanja
Danas, 1. studenoga, obilježavamo blagdan Svih svetih, dok se sutra, 2. studenoga, spominjemo svih preminulih na Dušni dan. Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti još od 4. stoljeća, a prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, upravo u nedjelju nakon Duhova. Dan mrtvih ili Dušni dan blagdan je koji se njeguje diljem svijeta u čast svih onih koji su prešli na drugu stranu.
Osim iz kršćanske tradicije, ovaj spomen svoje duboke korijene vuče i iz drevnog astečkog festivala posvećenog božici Mictecacihuatl. U astečkoj mitologiji ona je božica podzemlja koja je žrtvovana odmah nakon rođenja, zbog čega je ponijela ime Dame Smrti, arhetipskog simbola prijelaza i čuvarice preminulih duša.
Strašenjem se tjera smrt: Od Samhaina do današnjih običaja
Ovo razdoblje usko je vezano i uz keltski, poganski blagdan Samhain koji se odvijao u noći uoči današnjeg dana, između 31. listopada i 1. studenoga. Prema drevnim vjerovanjima, upravo su se tada vještice okupljale na sabat.
Svetkovina je izvorno izrasla iz keltskih obreda u čast završetka žetve, a danas je u većini zapadnih zemalja preoblikovana u Noć vještica. Maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova i zombija, ukrašavanje kuća bundevama, paukovim mrežama i kosturima te gledanje horor filmova imaju pradavni korijen: strašenjem i groteskom u davnim se vremenima tjerala smrt uoči dana posvećenih svetima i mrtvima.
U kulturama diljem svijeta ovo je razdoblje u kojem se vjeruje da su velovi između svjetova najtanji. Upravo zato, danas je savršen trenutak da se zaustavimo, prisjetimo i odamo počast našim precima i voljenima koji više nisu s nama. Nekada su se tradicionalno izrađivali kućni oltari okićeni cvijećem poput nevena te najdražom hranom i pićem preminule osobe. U današnje vrijeme takav kutak sjećanja možete stvoriti i u vlastitom domu, kao prostor zahvalnosti i trajne povezanosti.
Svijest ne umire
U ovoj cjelini postojanja mi smo nositelji sadašnjeg vremena. Kao što slavimo način na koji su naši preci i preminuli dotaknuli naše živote, jednako tako tkamo i vlastite vizije u ovu zajedničku tapiseriju razvoja.
Svijest ne umire; ona se mijenja i preobražava. Odlazak se može doimati kao kraj, baš kao što se jedan oblik rastvara da bi stvorio prostor za potpuno novi, no sve je to neraskidivi ciklus života čiji smo ravnopravni dio. Predano i sa zahvalnošću danas zazovite svoje voljene, svoje anđele i svoje pretke da vas vode i čuvaju kroz sve osobne i zajedničke promjene.
Svi smo mi djeca Zemlje
Kada su naša srca sjedinjena u većoj viziji koja cijeni i brine za naš planet i sva njegova bića, aktivira se polje istinskog ujedinjenja. Svi smo mi djeca Zemlje.
Otvaranjem toj istini u nama se budi odgovornost i briga za planet i jednih za druge, jer svatko od nas ima svoj glas i svoju ulogu. Povežite se s izvorom Života u sebi, pustite svoje korijenje duboko u Zemlju i obratite se danas nevidljivim svjetovima, svojim voljenima i precima za snagu, hrabrost i jasnu viziju, piše Forever Consciousness.