‘Jer bojati se smrti, ljudi, nije drugo nego misliti da si mudar, a nisi. To znači misliti da znaš ono što ne znaš. Ta nitko ne zna nije li smrt upravo najveće od svih dobara za čovjeka, a opet je se boje, kao da sigurno znaju da je najveće zlo. I zar to nije neznanje, i to ono najviše prijekora vrijedno, kad netko misli da zna ono što ne zna?

A ja, ljudi, baš se u tome i time razlikujem od većine ljudi, pa ako bih doista rekao da sam u čemu mudriji nego drugi, rekao bih da sam u tome što, kako ne znam ništa o prilikama u hadu, i ne mislim da što znam... Dakle, umjesto onoga zla za koje znam da je zlo, nikad se neću bojati i kloniti onoga o čemu ne znam nije li baš dobro... Vrijeme je, suci, da pođem u smrt, a vi u život. A tko od nas ide boljoj sudbini, to nitko ne zna…’

Sokrat