„Moramo se vratiti u odnos, živopisan i hranljiv odnos sa svemirom i univerzumom. Mi, uistinu, propadamo zbog neispunjenja naših dubokih potreba, odsječeni od velikih izvora unutarnje hrane i okrepljenja, izvora koji u univerzumu vječno teku. Ljudska rasa izumire; ona je poput velikog iščupanog drveta s korijenima u zraku. Moramo se ponovo zasaditi u univerzumu“, napisao je D. H. Lawrence.
Iako su ove riječi stare gotovo jedno stoljeće (1928.), zapažanje engleskog pisca i pjesnika D. H. Lawrencea da je vitalnost cijele ljudske vrste pitanje odnosa, ne samo da nije izgubilo na relevantnosti nego je postalo očita istina našeg (modernog) života. Prekomjerna stimulacija urbanih sredina, zbog udaljenosti od prirode i zahtjevnih uvjeta rada, samo je jedan od faktora koji ometaju biološke procese i posredno narušavaju psihofizičku vitalnost. Kako se na to nadovezuju mnogi veliki učitelji današnjice, ovo iskustvo odvajanja od prirode, iskustvo odsječenosti od naših korijena, jedna je vrsta umiranja. Jedno od suštinskih svojstava spomenute neukorijenjenosti je nedostatak kontakta s tijelom i življenje s razine uma. No, iako zaslužuje našu pažnju, to nije razlog za potištenost. Istina, izvjesno je da mnoge životne navike prkose zakonitostima prirodnih ritmova te je nužno najprije prepoznati ih i imenovati kako bismo se približili prilici za promjenu.
Jednako je istinito i to da su nam svakodnevno nadohvat ruke izvanredne prilike, pred nama je obilje izbora za promjenu perspektive, za novu razinu svjesnosti, za više hrabrosti. Danas, vjerojatno, više nego ikada.
Ne kaže se uzalud da nam od straha klecaju koljena, da su nam od briga (tmurnih misli) teški koraci, da od umora padamo s nogu. Tome se pridružuje i iskustvo koje imamo kada su nam u trenucima silovitog emocionalnog naboja noge kao odsječene. U tom smislu, terapijska praksa uzemljenja vodi nas prema usklađenosti s prirodom i preusmjeravanju pažnje iz uma na tijelo; vodi nas prema svjesnom povezivanju s nogama − koje nisu inhibirane starim strahom, nego su žive i lagane, a opet čvrste i sigurne − poput jedinstvenog eteričnog korijenja koje gradi životni temelj; prema buđenju osobne agresivnosti kao vitalnog sastojka psihičke otpornosti i prve naznake aktivnog sudjelovanja u životu; prema buđenju tijela svjesnim iskorakom iz ustajalog iskustva − nakon što se isto u sigurnom kontekstu ponovno proživi. Uzemljenost kao otpornost, pripadnost, povezanost s hranjivim aspektima iskustva, s vlastitom hranom – kao odolijevanje vjetrovima života i svojevrstan duševni imunitet.
Povratak velikoj majici (meditacijske smjernice):
1.Pažljivo odaberite mjesto gdje ćete neko vrijeme sjediti ili stajati.Neka to bude na svježem zraku – u obližnjem parku ili dvorištu, a ako to nije izvedivo, mentalno kreirajte svoj vrt usred prostora u kojem se trenutačno nalazite. Umjesto po navici, neka vas ovog puta tijelo odvede na „plodno tlo“ – do mjesta gdje mu je ugodno; neka vam uputi signal što mu je potrebno. Tako počinjete preusmjeravati pažnju na ovdje i sada dok razvijate senzibilnost za tanani govor svog tijela. To je vaš prostor, vaš sveti vrt.
2.Pronađite odgovarajući položaj tijela, uspravnih leđa. Prije nego što se umirite, dajte tijelu priliku da se kreće, proteže, zijeva i meškolji koliko god je potrebno. Nježno protegnite kralježnicu izdužujući je kroz tjeme, kao da njime želite dotaknuti strop, bez zabacivanja glave unatrag; svjesno dodirujući sva napeta mjesta koja žude za vašom pažnjom i lagano otvorite prsni koš da biste udisali što više zraka. Neka stabilan položaj bude kao pista za vašu svjesnost.
3. Kada um polako utihne, osvijestite kontakt tijela i podrške – kroz sjedeće kosti ako sjedite ili kroz cijelu površinu tabana ako stojite. Možete se zanjihati u stranu ili naprijed – natrag da biste se provjerili je li težina tijela ravnomjerno raspoređena: njome sada u potpunosti vladate. Činite to polako i svjesno, kao da kucate na vrata majke Zemlje. Osvijestite dah – neka se vaše disanje spontano produbi i uspori.
4. Vaša pažnja sada polako obavija cijelu zdjelicu: neka se spusti do donjeg dijela trbuha, do korijena kralježnice i zdjeličnog dna (predjela međunožja) – kao jedna fina masaža koja čisti i provjetrava predio zdjelice, otvarajući neke nove kanale komunikacije.
5. Usmjerite potom pažnju na stopala. Uglavnom to rijetko činimo, samo kada nas nešto na stopalima boli ili žulja. Osjetite tabane: gdje i kako dodiruju zemlju. Osvijestite planet ispod sebe – kao posebno energetsko biće koje ima svoje procese, ritmove i cikluse; kao naš zajednički dom; mjesto susreta s precima i potomcima. Njegovo postojanje je očito; Zemljino gravitacijsko polje, iako nije vidljivo, nepobitna je činjenica – podrška Zemlje je, također, uvijek bila i bit će tu, ali je često zaboravljamo. Prepustite planetu svoju težinu, osjećajući se kao da ležite u krilu majke Zemlje, da vas ona nosi i čuva.
6. Zadržite prirodni način disanja u skladu s vašim trenutačnim potrebama, ali ovog puta mentalno udahnite kroz donji dio trbuha i potom mentalno izdahnite kroz tabane. Udahnite snagu zemlje, izdahnite sve što vas sprečava da se osjećate sigurno i ušuškano – u svom tijelu, u svom životu, u bilo kojem odnosu. Neka cijeli vaš sustav primi podršku – tako da više ne morate držati sebe, iako ne na isti način; kako bi nestala potreba da bilo što kontrolirate, barem ne u istoj mjeri – sada se o vama brine snažno polje Zemlje.
7. Osjetite cijeli spektar tjelesnih senzacija... Prepoznajte nove osjećaje kojima vaše tijelo odgovara na komunikaciju sa zemljom. Energija stabilnosti putuje kroz noge, trup, ruke, vrat. Stiže do glave, umirujući sve misli, sve mentalne procese, čak i do amigdale – evolucijski starijeg dijela mozga, odgovornog za koktele mnogih stresnih kemikalija koje vam u ovom trenutku nisu potrebne.
8. Možda ćete primijetiti da pojedini dijelovi vašeg bića ne žele sudjelovati u ovoj razmjeni, i to je u redu. Uvažite taj otpor i nastavite osluškivati i disati. Ponudite im dah, pozovite ih da vam se pridruže. Ako odbiju, upitajte ih što je razlog tome. Zašto prkose otvaranju i ne žele podršku? Drugim riječima – koja je funkcija tog otpora? Što zapravo odbijaju? Od čega se štite? Pozovite ih i prihvatite njihov odgovor, bez forsiranja i vrednovanja intuitivnih odgovora, svjesni mogućnosti izbora. Fini uzemljujući dah – udah donjim dijelom trbuha, izdah tabanima – djeluje kao tonik na živčani sustav, kao čudesni sedativ za previše aktivan um ili kaotičan dan, kao amortizer za pritiske užurbanog života, preduvjet za hrabro srce. Što je viša razina istinske sigurnosti, to je manje straha od promjene. Tada potpuno vladate sobom.
9. Primijetite kako sve to djeluje na vaše tijelo, na psihičke procese – na vaše emocionalno polje, na vaše mentalne obrasce. Dopustite da se ostvari integracija uvida. Oslušnite ponovno prostor u kojem se nalazite dopuštajući da vaša pažnja osvijetli izvanjski svijet. Lagano pokrenite tijelo i tek kada osjetite da ste potpuno spremni − otvorite oči. Promatrajte svijet prepoznajući stabilnost; hodajte svijetom odišući stabilnošću.