1. korak: Prvi korak prema miru je kada ga tražimo izvana, u okruženju, uz ljude koji nam ulijevaju sigurnost. Kada se fizički premještamo na mjesto gdje osjećamo mir. Tražimo stabilnost u društvenom sustavu, u stabilnom poslu, u braku, u drugim ljudima. Živimo u uvjerenju da ćemo kada nešto postignemo imati i mir.
„Bit ću mirna kada otplatim kredit, kada se preselimo u veći stan, kada djeca porastu...”Taj popis može ići beskonačan jer će nam stvarati iluziju mira, a zapravo ćemo biti u stalnoj potrazi za njim. Naposljetku, možemo imati sve što smo nabrojali, a opet nikad nemati mira.
2. korak: Kad shvatimo da je mir u vanjskom svijetu nedostižan, okrećemo se trenucima kada smo ga imali kao djeca ili zamišljamo kako bi on izgledao kada bismo ga opet osjetili. Međutim, tu ulazimo u zamku života u prošlosti i sjećanjima na to kako je nekad bilo lijepo ili u projekciju budućnosti za koju ne možemo biti sigurni kako će izgledati. Takvo je mentalno stanje savršen recept za uznemirenost i anksioznost. I prošlost i budućnost kategorije su izvan naše kontrole. Tako ulazimo u stanje konstantne uznemirenosti jer ništa iz prošlosti ne možemo vratiti, a istodobno ništa u budućnosti ne možemo sigurno znati.
3. korak: Duševni mir postižemo kada znamo da smo uradili sve što smo mogli. Kada razumijemo da naći svoj mir znači birati svoje misli. Naša sreća i zdravlje ovise o tome što osjećamo i što mislimo o sebi i drugima. Ovisno o tome kako se osjećamo ili zračimo. Važno je da zaustavimo svoj „majmunski um” da ne skače iz prošlosti u budućnost, s problema na problem, da ne živi u sjećanjima i da ne kreira očekivanja, nego da osvijesti trenutak u koje je sada. Važno je da se mentalno premjestimo u centar sebe jer mir je mjesto koje živi u nama, do kojeg samo još nismo našli put.
Povezivanje sa sobom je proces i treba ga početi postupno.
Započnite tako što ćete se povremeno zapitati:
„Donosi li mi ovo što radim mir ili ga oduzima?”
Zatim intuitivno, bez analiziranja, pustite da se pojave slike koje daju odgovor na pitanje:
„Kako izgleda, zvuči i odvija se moj život dok je u meni potpuni mir?”
Zastanite kako biste čuli odgovor. Zakažite kavu i provedite vrijeme sami sa sobom.
Jako me inspirirala tehnika Date with yourself koju sam pročitala u knjizi Julije Cameron Umjetnikov put, u kojoj nas autorica poziva na duhovni put oslobađanja kreativnosti. Ona predlaže da jednom tjedno izdvojimo vrijeme i budemo sami kako bismo bolje čuli svoj glas i povezali se sa svojim kreativnim centrom. Ideja je da odete na neko lijepo, novo mjesto, da učinite nešto što niste prije radili, da upoznate sebe iz nove perspektive.
Malo sam modificirala tu tehniku u skladu s potrebom koju sam imala u tom trenutku – potrebom da u kaosu svakodnevnih obaveza sačuvam svoj mir. Za početak to je bio mali, lijepo uređeni kutak za čitanje i meditaciju. Dovoljno je da stavite udoban jastuk na pod, upalite mirisne svijeće, pustite tihu glazbu i već ste na pola puta prema svom miru. Nekada je to šetnja, crtanje, trčanje, ali ključno je da se u tom trenutku zaista izolirate od drugih kako biste se povezali sa sobom. Prisjetite se onog osjećaja kad izgubite pojam o vremenu? Tada znate da ste prisutni u sadašnjem trenutku. Odvojite vrijeme za to divno društvo i naučite ga slušati… Ono je mudro i maštovito.