Nesvjesni hod
Kako jedna prirodna, urođena kretnja poput hodanja može biti tako teška, pomislila sam nakon susreta s kineziologinjom Ana-Marijom Jagodić Rukavinom na stazama zagrebačkog parka Maksimir. Hodamo od trenutka kad puzanje zamijenimo prvim koracima.
Približno godinu dana nam je potrebno da savladamo tu kompleksnu koordinacijsku vještinu, a nakon toga, kroz život, nastavljamo hodati potpuno nesvjesno – ne pridajući svom koraku pozornost, kao ni disanju. Hodamo po nekom svom unutarnjem impulsu, prema modelu koji smo usvojili od roditelja i društva, te kroz vlastiti rast i razvoj.
Ako nepravilno hodamo, nepravilno i trčimo, plešemo, vozimo bicikl...
Svatko od nas, poput otiska prsta, ima autentičan, individualan način hodanja. Međutim, koristimo li pritom ispravno svoje tijelo u većini je slučajeva vrlo upitno, ističe zagrebačka magistra kineziologije. A ako nepravilno hodamo, zaključila je, onda i nepravilno trčimo, plešemo, planinarimo, bicikliramo... U tom slučaju svaki korak koji napravimo može uzrokovati povredu, pa s vremenom možemo početi patiti od bolova u leđima, žaliti se na ukočeno rame, osjećati neugodu u desnom koljenu, kuku...
Da bismo to popravili, potrebno je ponovo napraviti svoj prvi korak – onaj osviješteni korak koji će nas vratiti izvornom, pravilnom načinu hodanja. To je moguće pomoću Body Trackinga, vrste svjesnog hodanja koja nas vraća osnovi ljudskog kretanja. Uči nas kako tijelo modernog čovjeka, naučenog na sjedilački način života, vratiti urođenom pokretu – tzv. križnom sustavu kretanja (suprotna ruka, suprotna noga) dok istodobno koristimo i tijelo i um.
Križna kretnja
„Sjedenje oslabljuje mišiće, zglobove, tetive i fascije (vezivne ovojnice mišića, zglobova, tetiva), pa prerano počinjemo osjećati zdravstvene tegobe, a takav način života ne pomlađuje ni naš um. Zbog slabe komunikacije između unutarnjih organa i raznih tjelesnih sustava mozak isto tako ubrzano stari jer ne dobiva informacije iz tijela, nego samo iz okoline“, navodi kineziologinja problematiku sedentarnog načina života. Pojašnjava da dvije polutke mozga komuniciraju s tijelom po dijagonalama.
„Lijeva polutka komunicira s desnom stranom tijela, a desna polutka s lijevom stranom. Hodanje kao tzv. križna kretnja tijela najprirodniji je, ali i najkompleksniji koordinacijski pokret koji nam pomaže da ponovo uspostavimo komunikaciju sa svojim tijelom.
Dok treniramo, odnosno osvještavamo i balansiramo svoje unutarnje dijagonale, vježbamo i svoj mozak – komunikaciju unutar lijeve i desne hemisfere, ali i tijelo – komunikaciju unutar lijeve i desne strane tijela“, pojašnjava utemeljiteljica Body Trackinga, metode hodanja nastale kao ekstenzija holističke metode vježbanja – Body tehnike.
Kako počinjemo...
Kao što govori sam naziv, riječ je o tijelu, tj. metodi koja nam pomaže osvijestiti, detektirati i pratiti ono što se događa u našem tijelu dok hodamo. Odnosi se na sustav laganih vježbi koje se izvode tijekom hodanja, a koje su fokusirane na pojedine zglobove i osvještavanje različitih mišića tijela. No, prije samog hodanja potrebno je napraviti nekoliko predvježbi za vraćanje pozornosti na tijelo i pokretanje cirkulacije.
Tako počinjemo s vježbama u stojećoj poziciji za osvještavanje finih mišića stopala: podižemo se sljubljenih peta visoko na prste (što je odmah pokazalo koliko sam nestabilna i da moj palac nije funkcionalan), naginjemo se tijelom prema naprijed kružeći torzom, lagano odižemo jedan kuk pa drugi, a zatim „guramo“ stablo jednom rukom dok podižemo suprotnu nogu, čime osvještavamo dijagonale u tijelu... Sama priprema za hodanje gotovo me obeshrabrila jer su ovakve banalne vježbe prokazale sve moje manjkavosti na kojima bih trebala poraditi.
„Hodanje je 60 posto stajanja na jednoj nozi, dok ostatak tijela mora biti u balansu, i tu se najbolje detektiraju i korigiraju problemi“, pojašnjava Ana-Marija. Nastavljamo s hodanjem koje je „začinjeno“ sličnim vježbama – jednostavnim, ali zahtjevnim. Primjerice, hodanje na vanjskom rubu stopala ili hodanje dok kružimo rebrima – i sve to s kamenčićem na glavi, da bismo zadržali uspravno držanje tijela. Pritom se još važnije fokusirati i na „nevidljivi“ pokret: osam koraka udisaj na nos, osam koraka izdisaj na usta.
Počinjem shvaćati ono što je Ana-Marija govorila prije nego što smo počele hodati: „Nije važna duljina dionice – važnija je kvaliteta, a ne kvantiteta hodanja.“ Nije bitno ni koliko brzo hodamo (sporije je teže, naučila sam, jer koristimo duboke mišiće stabilizatore), koliko se znojimo, kakvi su nam otkucaji srca ili koliko smo potrošili kalorija. Važan je unutarnji spoj sa sobom pa se nakon sata ovakvog hodanja osjećamo izmoreno, ali i poletno, kao da nas nešto iznutra drži jer smo duboko u tijelu probudili uspavane sustave.
Odličan trening za leđa, slabe mišiće, kondiciju, mršavljenje, protiv depresije...
Možda ne na prvom satu, ali vrlo brzo možemo detektirati i razumjeti zašto nam u tijelu nešto „škripi“ te polako korigirati pogrešne obrasce kretnji i obnoviti tijelo. „Ova umjerena aktivnost, meditativnog karaktera fokusiranog na tijelo, ne opterećuje zglobove i ljekovita je za cijeli organizam.
Odličan je trening za bolna leđa i zglobove, loše držanje i slabe mišiće, u rehabilitaciji svih vrsta tegoba, za kondiciju i mršavljenje, u borbi protiv depresije, za vrhunsku sportsku formu, mladolik izgled i funkciju mozga te kao hormonski i organski stimulans“, navodi utemeljiteljica Body tehnike.
„Cilj je pomoću hodanja trenirati um i reprogramirati neurološki sustav da se vrati na početno, zdravo, funkcionalno i vitalno kretanje. A kad ponovo naučimo pravilno hodati, moći ćemo se pravilnije baviti bilo kojom fizičkom aktivnošću“, zaključuje kineziologinja.
Meditacija u pokretu
Jednom kad savladamo pravilno hodanje i disanje, više ćemo se moći posvetiti svom duhovnom biću. Meditativno ili svjesno hodanje jedna je od odličnih aktivnosti za one kojima ne odgovaraju duge meditacije i sjedenje u mirnom položaju, a žele poboljšati psihofizičke sposobnosti, otpustiti stres, poboljšati zdravlje i raspoloženje te više boraviti u prirodi.
Ova vještina, koja svoje korijene vuče iz budizma, sve je popularnija i kod nas. Zagrebačka udruga „Na putu prema gore“ organizira svjesno hodanje po gradskim i pješačko-planinarskim stazama, a voditeljica Sandra Brborović, certificirani planinarski vodič i učiteljica joge, kombinirajući svoja raznolika znanja, hodačima pomaže da se istovremeno fokusiraju i na držanje tijela i na unutrašnjost bića.
„Hodače podučavam tehnikama kretanja – pravilnom držanju tijela i načinu hodanja, koje koristimo i pri planinarenju, ali i najvažnijom podlogom kretanja – disanju“, kaže voditeljica koja sudionike svjesnog hodanja upoznaje i s osnovama joge.
Kratka afirmacijska mantra
„Za zagrijavanje, razgibavamo tijelo nekim jogijskim položajima i vježbama disanja, a tome se vraćamo i na kraju hodanja, kad jogi posvećujemo oko pola sata – za istezanje mišića, opuštanje tijela i uma“, dodaje Sandra. Preporučuje hodanje u tišini, a onima kojima je teško utišati um i bivati u sadašnjem trenutku daje kratku afirmacijsku mantru koju hodač, kako bi stišao druge misli, ponavlja u sebi.
Miran um, zavidna kondicija i zdravo tijelo samo su neki od dobrobiti svjesnog hodanja. Trebate li, osim poboljšanja psihofizičkog zdravlja, dodatnu motivaciju, dodajemo da se početkom rujna ove godine održava drugi Hrvatski festival hodanja koji okuplja stotine zaljubljenika u prirodu i duge šetnje. Počnete li sada trenirati, bit ćete u odličnoj formi da i po 30 kilometara dugim, idiličnim stazama Ličko-senjske županije pokažete svoje umijeće.
