Žuta dobrodošlica
Brod kojim plovimo prema Ižu približava se vrlo uskom prolazu natkriljenom mostom zanimljive konstrukcije. To je prolaz između Ugljana i Pašmana. Svi smo pohrlili na palubu promatrati s koliko vještine kapetan vodi golemi brod kroz taj uski prolaz Ždrelac. Prošavši ga, prvi put sam ugledala Iž, koji poput blistave zelene gomilice pluta na plavetnilu mora.
Ovo je moj prvi posjet Ižu. Izašavši s broda, sudaram se s intenzivnim mirisima mediteranskog bilja. Sunce je visoko na nebu, vruće je, čuju se zrikavci... Primjećujem goleme grmove gusto obrasle žutim cvjetićima. Brnistra. Tako se ponosno ističe u moru zelene makije. Žuta je, u tradicijama Istoka, boja koju odijevaju učenici čije znanje još nije sazrelo do punoće i mudrosti učitelja koji se odijeva u narančasto. Žuta je i boja treće čakre koja upravlja našom unutarnjom snagom, odlučnošću i samopouzdanjem. Čini mi se da su nam ti grmovi žute brnistre poželjeli vrlo lijepu, simboličnu dobrodošlicu.
Već vidim da ćemo se ovdje odlično odmoriti!
Stižemo u Veli Iž. Dok hodamo prema hotelu Korinjak, silno me zabavi prizor na parkiralištu. Nijedan automobil nema registarske tablice. Od srca se nasmijem! Pa zašto bi ih imali ako voze samo po dvadesetak kilometara otočkih cesta! Tako nezamislivo jednostavno nama, frustriranim gradskim vozačima. Već vidim da ćemo se ovdje odlično odmoriti! Mjesto je smješteno u pitomoj uvali. Hotel je na malom rtu na zapadnoj strani uvale. Nizak, razveden, odlično uklopljen u okoliš.
Moje oko arhitekta uočava njegovu strukturu, proporcije, veliku terasu okrenutu moru ‒ sve što vidim, sviđa mi se. Hotel je tik uz more, a plaže i travnjaci oko hotela savršeni su za vježbanje joge. Mirna uvala okrenuta je prema Ugljanu. Imam osjećaj da smo u ovoj pitomoj uvali zaštićeni i savršeno sigurni. Moći ćemo se potpuno opušteno posvetiti sebi uz bogat program Sensa Yoga & Detox Retreata. Jedva čekam prošetati oko hotela i još bolje istražiti okoliš prije nego što službeni program započne opuštajućom yin jogom koja će nas vratiti u ravnotežu nakon višesatnog putovanja.
Gayatri mantra
Rano je jutro. Sunce je još nisko iznad horizonta. Grupica polaznika okupila se na prekrasnoj plaži hotela Korinjak. Sunce obasjava još snena lica svih entuzijasta kojima nije bilo teško rano ustati da bi podijelili poseban trenutak u kojemu ćemo uz drevnu mantru pozdraviti novi dan. Gayatri, najstarija poznata himna suncu, himna životu, mali je ritual koji ne želimo propustiti.
Dijelim papiriće s ispisanim tekstom mantre, pa svi mogu zapjevati himnu na drevnom jeziku. Osjećam svečanost ovog trenutka, a kad počnemo pjevati mantru, čini mi se da se oko nas širi aura svjetlosti od koje mi srce počinje treperiti nekom novom vrstom životne radosti. Osjećam da dijelimo nešto dragocjeno i znam da svatko tko je u tom trenutku dio ovog malog rituala osjeća nešto posebno. To je savršeni trenutak mira i sreće.
Meditacijska šetnja
Suton je istog dana. Ponovo se okupljamo na istoj plaži i dogovaramo detalje meditacijske šetnje. Ovog nas je puta puno više, svi su polaznici došli. Za mnoge je ovo prvo iskustvo meditacijske šetnje. Objašnjavam da ćemo hodati jedno iza drugog, mirnim korakom, prateći pomno što se događa u nama, svjesni onoga što se događa oko nas. U meditacijskoj šetnji upijat ćemo okolinu, a ovdje, na Ižu, toliko je predivne energije koju s radošću možemo prihvatiti.
Boje mora i neba, mirise bilja i soli, dodir vjetra na licu, pokoji krik galeba i udaljeno brujanje motora ribarske barke... Pratit ćemo korake osobe koja korača ispred nas i nastojati držati ritam. No naš je cilj polako usmjeriti svoju pozornost u sebe. Osjetiti vlastiti dah, uskladiti ritam disanja s ritmom koraka. Dopustiti da naše misli opijene ljepotom prirode Iža smireno počnu tonuti u ljepotu i mir naše vlastite nutrine.
Paljenje svijeća
Predvodim kolonu dok krećemo uređenom stazom uz more. Staza je ravna i sigurna, na njoj gotovo i nema drugih šetača. U početku se pomalo brinem je li sve iza mene u redu, no uskoro u ritmu daha i koraka, uz podržavajuću ljepotu prirode oko nas, osjećam da se moje misli smiruju. Dah me uljuljkuje u unutarnji mir, imam osjećaj da se polako stapam s prirodom, sa svime što me okružuje. Šetnja u jednom smjeru traje oko pola sata.
Na kraju staze pravimo malu pauzu, provjeravamo je li sve u redu, jesu li svi dobro. Sve se brže spušta mrak, pa palimo svijeće. Svaka će peta ili šesta osoba u našoj koloni meditacijske šetnje nositi svijeću. Po povratku na plažu s koje smo krenuli još se jednom okupljamo. U središnjem krugu su naši „svjećari“ dok mi ostali opisujemo veliki krug oko njih. Prizor je poseban. Grli nas mekana tama Iža dok krug svjetlosti u sredini podsjeća svakog od nas da u svojim srcima nosimo svjetlost života, ljubavi i spoznaje!
Uvijek se želimo vratiti
Uvijek sam sretna kad mogu podijeliti svoje iskustvo joge s grupom, početnici ili iskusni vježbači, gipka tijela ili ukočena, mlada ili stara ‒ divno je što svi mogu sudjelovati. Svatko će za sebe uzeti onoliko koliko može, prilagoditi vježbanje svojim trenutnim mogućnostima. Nižu se satovi hatha joge i vinyasa flow joge, smjenjuju se satovi dinamičnijeg i nježnijeg tempa.
No, bez obzira na naše razlike i vrstu sata koji smo upravo odvježbali, vani, na otvorenome, na svježem zraku, s pogledom na bistro nebo, uz mrmor valova uz obalu i miris soli u zraku, na kraju svakog sata nema lica koje nije ozareno nekom novom vrstom ljepote, unutarnje snage i pozitivne energije. Punimo sve svoje baterije, pospremamo ovu jedinstvenu pozitivnu energiju u tijelo ‒ u staničnu memoriju; u srce kao obnovljeno samopouzdanje i dobrotu; u svoje misli kao sjećanje na prizore, ljude, iskustva koja smo stekli. Vjerujem da je svatko od nas poželio vratiti se na Iž!