I dok se može savršeno uskladiti s hukom vjetra, zujanjem pčele ili žuborom potoka, njeno tankoćutno srce ranjavaju silni decibeli civilizacije.

Dočekuje nas dobrodošlicom, puna nade kad se vraćamo s posla u svoj dom, nudeći nam opuštanje za tijelo i um. No, tako je često ignoriramo, uključujemo radio, televizor, razne kućanske aparate nesvjesni njene dobronamjernosti i blagodati. Najčešće se iz svog skrovišta pojavljuje tek noću, prije spavanja, kad jenja agresija vanjskih zvukova.

Ona nam svojim svilenim prstima pokazuje tajni prolaz kojim krećemo u svoju nutrinu, prema sebi.

No, prije nego li stignemo do sebe, do unutarnjeg mira, pred nas će iskočiti ona unutarnja buka, buka naših misli. To mnogima nije ugodno jer nas one mogu svom snagom udariti u trbuh, u srce, zabrinuti nas, ne dopuštajući nam bijeg u san. Mnogima je izvanjska buka skrovište od te unutarnje buke misli.

Da bismo živjeli cjelovito, važno je prihvatiti tišinu i jasnije čuti svoj unutarnji glas. Nije tako teško: sjesti nekoliko minuta na mirno mjesto, osluškivati.

Pratiti nježan zvuk svog daha, meditirati, razvijati pomnost, osvijestiti beskrajnu rijeku misli, promotriti ih i naučiti kako ih pustiti. Shvatiti da mi nismo naše misli, mi smo mirni i duboki ocean ispod sve te površinske drame. Tišina će nas sigurnom rukom povesti preko buke misli i pokazati nam unutarnje krajolike našeg bića. Uz njenu pomoć bolje ćemo razumjeti sami sebe, ponovo se zavoljeti ako smo se izgubili u vihorima buke svojih misli i buke izvanjskog svijeta. Darovat će nam intuiciju, duboko nas obnoviti, pomoći da donosimo ispravnije odluke.

Potražite što češće tišinu, pronađite je u raznim trenucima dana, prihvatite njenu ispruženu ruku, njeno prijateljstvo. U tišini ćemo pronaći istinu, ljubav i mir, u tišini ćemo pronaći sebe!