Smanjuje stres za 68 posto

Samo šest minuta čitanja, otkrili su nedavno britanski znanstvenici, dovoljno je da se opustite dublje nego slušanjem glazbe, šetnjom ili ispijanjem šalice toploga čaja. „Izgubiti se u knjizi najbolja je relaksacija“, zaključio je neuropsiholog David Lewis, i dodao kako to posebno dolazi do izražaja u nesigurna ekonomska vremena kad svi želimo nakratko pobjeći od stvarnosti. Za vrijeme čitanja mozak se koncentrira na štivo, pri čemu čovjek „otplovi“ u neki drugi svijet te se znatno smanjuje napetost u mišićima i broj otkucaja srca.

Sudionici Lewisova istraživanja birali su između nekoliko načina uklanjanja stresa dok su liječnici mjerili mišićnu napetost i srčane aktivnosti. Ispitanici koji su izabrali knjigu najbolje su prošli – razina stresa smanjila se za 68 posto. Slušanje glazbe smanjilo je stres za 61 posto, pa u tom kontekstu ne čudi izjava Jacka Kerouaca, slavnog pisca američke beat-generacije, koji je tvrdio da u sviranju Milesa Davisa čuje Proustove rečenice. Ispijanje šalice čaja stres je umanjilo za 54 posto, a šetnja prirodom za  42 posto. Tim smo istraživanjem, eto, dobili i znanstvenu potvrdu onoga što su brojni knjigoljupci zacijelo intuitivno naslućivali: „Pročitane riječi potiču kreativnost i dovode nas u izmijenjeno stanje svijesti“, zaključio je neuropsiholog Lewis.

Ma koji šoping, književnost pruža utočište

Uz to što je zdravo za tijelo, čitanje je još važnije za psihu. Redovito čitanje spada u tzv. mentalnu higijenu. Koliko ste se puta iz kupnje – za koju „moderna žena“ tvrdi da je opušta i relaksira – vratili umorni i iznureni do te mjere da ste kupljene stvari, skupa s vrećicama, bacili u kut sobe nemajući snage ni da ih ponovno pregledate? Posjet trgovačkim centrima više nego uobičajene svakodnevne aktivnosti našu podsvijest izlaže reklamnom bombardiranju. Milijuni informacija koje oko uhvati procesuiraju se mimo naše svijesti i volje te opterećuju mozak.

Književnost nam pak pruža utočište. Zacijelo ste bar jednom uočili ljude koji čitaju u vagonima javnog prijevoza – čini li vam se da išta može prodrijeti u taj njihov svijet koji nastaje između čitatelja i knjige koju drži u ruci? Ne može! Misli čitatelja otputovale su u svijet mašte te je, iako fizički prisutan, njegov duh potpuno izoliran od neposredne okoline.

Tako možete sjediti u dnevnoj sobi ili ležati u bolesničkoj postelji, a istodobno biti Kleopatrina služavka u drevnom Egiptu ili plutati među česticama velikog praska, ovisno o tome kojem ste se štivu predali. Takav oblik duhovnog bijega nije samo poželjan već nerijetko i potreban. Gotovo da i ne postoji životna kriza koja već negdje nije opisana i zapisana, pa čitanje služi čak i u psihoterapeutske svrhe.

Model: Tatjana G. (Talia)