Prošle godine bilo nam je prvi put. Kao i uvijek kad je "prvi put", bili smo puni uzbuđenja, veselja, ali i strepnje - "past će kiša i sve će propasti", kljuckalo je u glavi. "Ili, još gore, svi će baš taj vikend odlučiti negdje otputovati, a mi ćemo u Maksimiru ostati sami kao dijete kojem nitko nije došao na rođendan". Kao i (gotovo) uvijek kad je "prvi put", super smo se proveli, a problemi su se pojavili tamo gdje smo najmanje očekivali - prostirki za vježbanje nije bilo dovoljno pa smo ih neprestano skupljali i premještali s mjesta na mjesto, nismo mislili da ćemo toliko trčati pa se nismo baš najpametnije obuli i slično.

Ali toliko smo se lijepo i neopterećeno družili, djeca su na Švicarskoj livadi potezala konop, skakala u vreći, izrađivala kućice za šišmiše i pjevala dok su roditelji na radionicama i predavanjima vježbali, plesali, slikali, relaksirali se, izrađivali prirodnu kozmetiku ili pili pivo i ležali na livadi.

Rad u časopisu ne pruža često priliku za direktan kontakt s čitateljima. O vama uvijek razmišljamo i rado vas zamišljamo, ali mogućnost susreta ne može se mjeriti ni s čim. Zato, ako ove nedjelje nemate drugih planova, dođite u Maksimir i uživajte u besplatnom programu koji smo vam pripremili, a mi ćemo uživati u druženju s vama ili u mogućnosti da vas barem iz prikrajka promatramo, sretni što iza fiktivnih brojeva iz mjesečnih izvještaja o prodanim primjercima stojite baš vi. Vidimo se, voli vas Sensa!