PISAC JAN BOLIĆ I 'DAN PO DAN': 'Inspiracija mi je sve oko mene i u meni'

Jan Bolić mlad je i inspirativan autor od kojega možemo puno naučiti o životu. Povodom izdanja njegove šeste knjige intrigantnog naslova 'Dan po dan' za čitatelje Sense dao je intervju o vlastitom književnom putu i životu

Sensa

Jan Bolić je riječki autor koji je dosad objavio čak šest djela. Povodom izdanja njegove posljednje knjige Dan po dan u intervjuu je pričao o svome životu, snovima i književnom putu.

1. Biti mlad i aktivan pisac zasigurno nije jednostavan zadatak. Gdje pronalazite inspiraciju i postoje li trenutci kada je jednostavno nemate?
Nisam do sada imao velikih problema s inspiracijom. Jedino što sam primijetio je da mi nedostaje inspiracija kada završim knjigu. Tada se nekako osjećam prazno i u tom periodu ne pišem. No um i misli stalno rade i to vrijeme bez pisanja kratko traje. Inspiraciju pronalazim u životu. Život je zaista veličanstven. Inspiracija mi je sve ovo oko mene i u meni. Trenutci, ljudi, odnosi, more… doslovno sve što vidim i osjetim.

Onda moj unutarnji svijet. Kada zaronim u njega, pogotovo u mračne dijelove koje otkrijem i koji možda nisu dobri, o tome pišem. Sve me to inspirira.

2. Jeste li se oduvijek željeli baviti pisanjem? Kako se rodila ideja o objavljivanju prve knjige?
Nisam znao da ću jednog dana pisati i objaviti sada već šest knjiga. Nekako sam sa 16 godina osjećao potrebu za zapisivanjem misli. Na početku nisam ni znao pišem li dobro to što pišem. Bile su to pjesme, poezija. I sramio sam se pokazivati drugima.

Onda sam skupio hrabrost i dao te pjesme za školske novine. Poslije su bile lijepe reakcije drugih pa mi je bilo drago i nastavio sam pisati. Baš objaviti prvu knjigu odlučio sam nakon što sam skoro preminuo. To su bili moji najteži trenutci u životu. Tada sam shvatio kako ne treba čekati u životu za učiniti nešto što istinski želimo. Sada je vrijeme jer poslije će možda biti kasno.

3. Kako izgleda dan vas kao pisca – imate li neke posebne rituale kada ste u procesu pisanja nove knjige?
Pa rekao bih da nije ništa posebno drukčiji od drugih ljudi. Volim kavu pa mi je ujutro kava najvažnija. Kava i mir. Uz kavu obično razmišljam o novoj knjizi. Često kada sjedim vani na kavi, posvetim se mislima i razmišljam o pisanju.

Prije početka pisanja nove knjige jako dugo razmišljam o tome i u glavi slažem koncept. Kada imam u mislima dobar komad knjige, krenem pisati.

4. Što je najizazovnije u cijelom dinamičnom procesu od trenutka kada se ideja o temi knjige rodi u vašim mislima do ovog posljednjeg kada čitatelj kupuje knjigu u knjižari?
Možda je izazovnije ovo kako će ljudi prihvatiti novu knjigu. Uvijek se bojim hoće li je dobro prihvatiti i to mi je nekako najstresnije.

5. Nedavno ste objavili i novu knjigu Dan po dan – kako biste ovu knjigu predstavili vašim čitateljima, što je njezina najveća vrijednost?
Dan po dan je knjiga koju sam pisao nešto malo više od godinu dana. To su zapravo moji zapisi o životu. Moja razmišljanja, neki trenutci iz mojeg života…

Knjiga bi trebala biti inspiracija i motivacija svima kojima je to potrebno. Pisao sam je i za sve ljude koji nikad ne odustaju u životu.
Pisao sam o mojim najtežim životnim trenutcima jer sam htio na taj način pomoći još nekome tko se bori. Svi mi imamo puno snage u sebi za sve životne prepreke! Samo tu snagu ponekad treba malo potaknuti.

6. Što vas motivira u književnom stvaralaštvu? Jesu li to pozitivne reakcije čitatelja, ponos najbližih, uspjeh kada vaša knjiga dođe do ruku brojnih ljudi ili nešto sasvim drugo?
Motiviraju me moji čitatelji i svi brojni ljudi koji me prate. To je nešto nevjerojatno i uvijek kažem da bez svih njih ovo ne bi bilo moguće. Naravno, i pozitivne reakcije kada dođu do mene, onda sam jako radostan. I radost moje obitelji i prijatelja su mi posebna motivacija. Njihova podrška mi je jako važna - da nemam njihovu podršku ne bih se mogao tako lako posvetiti pisanju.

Za sada imam sve ovo, i mislim da je to veliki uspjeh. Sve me to motivira da stvaram.

7. Imate li neki, još uvijek, neostvareni san? Gdje se vidite za 5 godina?
Imam, naravno. Snovi me tjeraju da idem dalje. Da se krećem naprijed. Najgore je stajati na mjestu gdje se ništa ne događa. Imam nekoliko snova koje želim ostvari. Neke sam već ostvario i živim ih.

Ne razmišljam o svojoj budućnosti jer živim kao što sam dao naslov knjizi - dan po dan. Danas uzimam sve ono najbolje što mogu, a svaki uspjeh ne dolazi preko noći, nego dan po dan, sve sam bliže uspjehu. Hrabro i ne odustajući.